Nova pesma će se zvati „Kida bivša“. Reci nam Višnja, kako to kida bivša?
- Svaka devojka koja ima gram mozga ona kida kad je bivša. Bivša kida, tako što se provodi po gradu sa drugaricama i radi sve ono što joj je, ako je bila makar malo glupa, bilo zabranjeno u vezi. Znaš ono kad bivša otkači pa uđe u salon i kaže hoću sve!
Početak tvoje priče zapravo kreće u pozorištu i glumom si se bavila više od 20 godina. S obzirom na to da si mlada, kada si ti sve to stigla?
- Sa glumom sam počela jako rano. Sa 6 godina sam bila u Kulturnom centru Kruševac, sa 8 sam već imala veliku premijeru u Kruševačkom pozorištu svoje predstave „Šest i po čuda“. Kasnije sam dobiljala ansamblske predstave koje potpisuje Kruševačko pozorište, zatim svoje monokomedije. I zaista, obišla sam celu Srbiju sa pozorištem, čak sam učestvovala i na međunarodnim festivalima. Tako da sam puno nagrada donela u Kruševac.
U okviru UMS si počela sa školom glume, kasnije si imala i svoju školu koja se zvala „Glumac budi“. Kako se ideja za ovaj projekat rodila i zašto on više nije aktivan?
- Sa nekoliko svojih kolega, koji su bili iz drugih branši sam odlučila da otvorimo školu glume. Deca koja su bili polaznici škole, su imala i svoje emisije na Novosadskim lokalnim televizijama, vodili su Zmajeve dečije igre. Oni mi se danas javljaju, različitim profesijama se bavi, ali svi mi kažu da im je škola mnogo pomogla i da im je to najlepša uspomena iz detinjstva, a meni su te reči najveća nagrada.
Kako Petrovićeva kaže, škola glume se zatvorila, jer se ona u jednom trenutku prezasitila. Počela je da radi kao sekretarica i da se bavi naplatama, što nije bilo ono u čemu je ona uživala. Zbog toga se povukla i godinu dana nije radila ništa.
U seriji „Selo gori, a baba se češlja“ imala si epizodnu ulogu. Kako je do te saradnje došlo i da li si si imala još nekih televizijskih uloga?
- Do te saradnje je došlo sasvim slučajno, s obzirom na to da sam se ja bavila glumom i da sam ja u tom svetu, ljudima nisam bila nepoznata. Ipak, moji odlasci na kastinge nisu bili slavni, zato što je taj put kojim je trebalo da se ide, bio put kojim ja nisam želela da idem. Tako da sve ono što ti je suđeno tvojim radom će do tebe doći. A kada je u pitanju uloga u seriji, mene je poznanik pitao da li bih odglumela, ja sam pristala i to je bilo. Ipak, u tom trenutku ja sam smatrala da mi je nepravedno data tako mala uloga, s obzirom na to da sam ja u pozorištu već bila priznata.
Da moraš da biraš čime bi se bavila do kraja života, šta bi odabrala. Muziku ili glumu?
- Muzika, muzika.. Muzika mi je druga ljubav i mnogo lepša iskustva donosim iz muzike nego iz pozorišta. Ne u smislu odnosa sa publika, nego u smislu toga da sam imala mnogo neprijatnih situacija u pozorištu. Umetnost je jako surov svet. Obzirom da sam ja bila jako mala kada sam u taj svet ušla, ja sam sa glumom sazrevala, mnoge stvari su me bolele, mnogo nepravde..
Šta bi ti za kraj poručila našim gledaocima, s obzirom na to da si ti kao umetnička duša od malena u tom javnom svetu. Kako da prate svoje snove, kako da ih ne sputavaju tuđa mišljenja, loše glasine?
Nakon što sam pročila priču koju ću vam sada prepričati, ja sam ušla u muzički svet, tako se namestilo. Naime, cvrčak se peo uz drvo, a dole su bili ljudi koji su vikali -ti to ne može!- Ipak on je stigao do vrha, odakle im je slao poljupce, jer je sve vreme mislio da ga bodre. Cvrčak je bio gluv. Zato mislim da je u životu jako važno biti „gluv“ i jako dobro napraviti selekciju ljudi kojima treba verovati. Nema odustajanja na prvoj prepreci, prepreka će uvek biti i kamenčića spoticanja.
(Glas javnosti)