Tokom martovskog pogroma njegovi amaterski snimci su emitovani na svim televizijama u Srbiji. Snimio je veliki broj dokumentarnih filmova o stradanju Srba koji su emitovani u SAD, OEBS-u, Unesku i Evropskom parlamentu. Njegov rad je imao podršku u vreme patrijarha Pavla i vladike Artemija. Dolaskom Porfirija na čelo SPC Ranđelović ostaje bez saglasnosti SPC, uprkos blagoslovu patrijarha Porfirija. Episkop raško-prizrenski Teodosije uskraćuje blagoslov, uz obrazloženje da sada nije vreme za takvu delatnost. Državne institucije ostaju neme na pisma koje im upućuje Ranđelović. Pomaže dijaspora, taman za kameru i kompjuter. Ranđelović nailazi na topao prijem kod lokalnih Srba. Izdvaja oca Radivoja Panića koji mu je bio glavna uzdanica i putovođa. Uprkos svemu, Ranđelović ostaje odlučan u nameri da nastavi svoju misiju i evidentira sve srušene srpske spomenike na KiM kao svedočanstvo o vekovanju naroda i srpske države na tom svetom tlu. Poziva filmske radnike, profesionalce, intelektualce da se uključe u predstavljanje istine o stradanju srpskog naroda. Kada se ta istina predstavi u punom sjaju svetu, teško će biti onima koji kuju planove da na KiM formiraju takozvanu Kosovsku pravoslavnu crkvu, da taj zli naum ostvare.