Zoran Slavnić je jedan od retkih igrača koji ima zlatne medalje sa olimpijskih igara, svetskog i kontinentalnog takmičenja. Evropskim zlatom se okitio tri puta (1973. u Barseloni, 1975. u Beogradu i 1977. u Liježu), Svetsko prvenstvo je osvojio u Manili 1978. a olimpijsko zlato u Moskvi 1980. godine.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 179 utakmica i postigao 1.465 poena.
FIBA ga je 1991, uvrstila među pedeset najboljih igrača sveta svih vremena, 2007. je postao nosilac nacionalnog sportskog priznanja za poseban doprinos razvoju i afirmaciji sporta, a 2013. je postao član FIBA kuće slavnih. Prilikom dodele priznanja naglašeno je da je osim igračkom, dao nemerljiv doprinos košarci i kao trener. Pod njegovim vođstvom stasali su kasnije veliki asovi kao što su Dražen Petrović, Aleksandar Đorđević, Saša Obradović, Toni Kukoć i Dino Rađa.
Zbog originalnog pristupa igri, od Španaca je dobio nadimak „ekscentrični genije“, a sam kaže da je njegov životni moto – „sve je to samo igra“.
U razgovoru za naš kanal proslavljeni as govori o svojim počecima, ljubavi prema Zvezdi, generaciji koja je sedamdesetih godina harala svetskom i evropskom košarkom i svom odnosu prema životu i sportu.
U iskrenoj i emotivnoj ispovesti Zoran Slavnić na samo sebi svojstven način priča o najsjajnijin danima jugoslovenske košarke, svom udelu u tome i kasnijem pozivu trenera koji mu je omogućio da pomogne u razvoju nekoliko igrača koji su postali vanserijski svetski asovi.
Šta je tačno rekao jedan od naših najpopularnijih i najboljih košarkaša svih vremena, možete pogledati u video prilogu.
(Glas javnosti)