Prvo je imao primedbu na stalno ponavljanu rečenicu na mnogim simpozijumima i skupovima gde se govori o srpskoj istoriji. Uglavnom svi govori počinju izlizanom rečenicom da srpski narod pati od zaborava, a general Sekulić lepo kaže: "Ono što se nije znalo, ni naučilo, ne može biti ni zaboravljeno".
Je da su u Podravini i Kolubarskom okrugu tokom 1914.godine Austro-Ugari ubili 50.000 srpskih žena, dece i staraca, dakle CIVILA. Te zločine su uglavnom počinili HRVATI, koji su bili u Austro-Ugarskoj vojsci. Ubijanje srpskih civila bilo je u Zapadnoj Srbiji najviše i to: u JADARSKOM srezu (centar Loznica), RAĐENSKOM srezu (centar Krupanj), AZBUKOVAČKOM srezu (centar Ljubovija), POCERSKOM srezu (centar Šabac), MAČVANSKOM srezu (centar Bogatić) i KOLUBARSKOM srezu (centar Valjevo).
Je da je na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919.g. Komisija za utvrđivanje ratnih zločina i otkrivanja onih koji su počinili zločine tokom Prvog svetskog rata u državama koje su u njemu učestvovale, tražila od svih tih zemalja , učesnica rata, da dostave broj izvršenih zločina i izvršilaca zločina na njenoj teritoriji tokom Prvog svetskog rata.
Malena Belgija prijavila je 300 zločina i 300 izvršilaca zločina;
Srbija je prijavila samo četiri zločina i četiri zločinca, koji su počinili ta četiri zločina na njenoj teritoriji tokom Prvog svetskog rata.
Je da je na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919.godine Komisija, koja je bila oformljena za procenu ratne štete, koju su počinili Austro-Ugari, procenila da naša Kraljevina treba da dobije ODŠTETU OD NEPRIJATELjA (AUSTRO-UGARA) U VISINI OD 12 MILIJARDI FRANCUSKIH FRANAKA U ZLATU. Pošto smo tada već bili Ujedinjena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Ante Trumbić, koji je bio tada ministar spoljnih poslova naše ujedinjene Kraljevine, rekao je u Skupštini da TO NIJE DOBRO, jer nije fer i pošteno da Hrvati i Slovenci plaćaju tu odštetu, pošto su oni sastavni deo Kraljevine. Dakle svi su jedna velika zajednička država. I naš kralj Aleksandar Prvi Karađorđević je zastupao Trumbićevo mišljenje i Komisiji za procenu ratne štete u Parizu je odgovorio da se on NE PRIHVATA DA UZME RATNU ODŠTETU od 12 MILIJARDI francuskih franaka u zlatu, jer ne želi da se zameri Hrvatima i Slovencima i puj pike ne važi ništa, kao da ništa nije ni bilo.
A Srbija je morala da vrati sve zajmove, koje je već bila uzela.
Tako su i Tito i srpske i crnogorske izdajice isto oprostile HRVATIMA – USTAŠAMA njihove zločine u Drugom svetskom ratu.
(Glas javnosti/Srpskaistorija)