Smiljin otac jedne noći biva priveden i deportovan u Jasenovac, i to od strane kućnog prijatelja porodice. U Jasenovcu je i ubijen, a pored njega još najmanje deset pripadnika šire porodice izgubilo je život u NDH na najstrašnije moguće načine. Velika imovina porodice je konfiskovana, a ni nakon oslobođenja i uspostavljanja komunističke vlasti ona nije čak ni delimično vraćena.
#
Smilja je više puta javno govorila da je tačno znala u čijoj kući je završio nameštaj njene porodice, klavir njene majke i bogata kolekcija umetničkih slika, ali i da su joj „drugovi" savetovali da ne govori o tome previše i da ne talasa. Kasnije, po završetku rata, posećuje Jasenovac gde joj jedan bivši logoraš, jevrejski lekar iz Sarajeva koji je radio kao grobar, pokazuje tačno mesto na kome je skončao njen otac i opisuje način egzekucije.
To traumatično iskustvo zauvek je obeležilo njen život i usmerilo pravac njenog naučnog delovanja i rada. Smilja Avramov postaje nakon rata profesor međunarodnog prava na beogradskom Pravnom fakultetu, ali i jedan od najvećih svetskih eksperata za relativno novu problematiku genocida kao pravne kategorije. Kategorički imperativ javlja se u vidu predanog i požrtvovanog pedagoškog rada sa studentima na fakultetu, gde važi za jednog od najomiljenijih profesora, ali i kroz prikupljanje istorijske građe i naučne literature za veliku studiju o genocidu nad srpskim narodom u NDH.
Zbog insistiranja na reči „genocid" u predavanjima studentima, a u odnosu na monstruozne zločine na prostoru NDH za vreme Drugog svetskog rata, profesorka Avramov trpi kritike dekana i kolega na Pravnom fakultetu, a u jednom trenutku biva i isključena iz partije.
Višedecenijska politika prećutkivanja i potiskivanja istine o genocidu nad Srbima u ime lažnog bratstva i jedinstva tokom titoističkog perioda dovela je do ponavljanja događaja iz 1941. koje je Smilja Avramov kao devojka preživela. Kategorički imperativ nalagao je da sva svoja znanja i sposobnosti stavi u službu svog naroda i svoje zemlje u otporu lažnoj medijskoj slici o dešavanjima u Jugoslaviji koja je tendenciozno kreirana.
U njenoj knjizi „Postherojski rat Zapada protiv Jugoslavije" (1998) detaljno su prikazani međunarodni kontekst i istorijske okolnosti u kojima se odigrao raspad Jugoslavije. Kumulativni efekti dugotrajnog procesa delovanja spoljnog faktora i ishitreno priznanje secesionističkih republika, protivno povelji Ujedinjenih nacija i završnog akta iz Helsinkija, bili su zločin protiv mira u odnosu na Jugoslaviju i, u normativnoj hijerarhiji međunarodnoj poretka, „krovni zločin" iz koga proizilaze svi ostali, kasniji zločini.
Glas javnosti / Društvene mreže