Glas Javnosti

Šta je afantazija?

TREBA ZNATI
Autor: Glas javnosti

Afantazija je sećanje bez slika. U pitanju je fenomen razmišljanja o sećanjima i ljudima bez slika.

Postoje ljudi koji jednostavno ne zamišljaju slike, na primer dok čitaju neko književno delo. Za njih, opisi predela i glavnih junaka ne igraju nikakvu ulogu. Naime, njima čak i nije jasno u čemu je svrha stvaranja takvih mentalnih slika. Njima ne nedostaje mašte, niti ideja jednostavno ne razmišljaju u slikama.

Ovaj fenomen je 2015. godine definisan kao afantazija, ali postoji mnogo duže. Uočio ga je Džon Stjuatr Mil u 19. veku, a u tvrdnji je izneo “problem tuđe svesti”. Naime, mi ne možemo na osnovu tuđeg ponašanja da zaključimo šta se u njihovoj svesti krije, kao ni da li razmišljaju o istim stvarima kao i mi, u toku istog ponašanja ili aktivnosti. Neki ljudi imaju jasne mentalne slike, dok je drugima u istim situacijama ovaj fenomen potpuno nepoznat.

Zašto i koliko često se javlja afantazija?

Dosadašnja istraživanja pokazala su malo. Afantazija je urođena, te se kognitivne funkcije u ovom slučaju, razvijaju drugačije nego kod onih koji se oslanjaju na slike. Univerzitetu u Eksteru, 2010. godine, javio se čovek kome je u šezdeset i petoj godini počelo da se dešava nešto, za njega do tada nestvarno, što je jedan od profesora kasnije nazvao afantazijom.

Profesor Adam Zeman objavio je rad na osnovu ovog slučaja, a ljudi koji su prepoznali ovaj fenomen, počeli su da mu se javljaju. Pet godina kasnije Zemanov tim objavio je istraživanje u kojem je učestvovalo nekoliko ljudi, i tada je ova nemogućnost stvaranja mentalnih slika dobila i zvaničan naziv. Zeman i dalje radi na istraživanju afantazije, kao i na odgovoru zašto i koliko često se javlja.

Filozofi empirističke tradicije u 17. i 18. veku, isticali su važnost mentalnih slika. Koliko je ona važna u precepciji i u značenju jezika? Pojedini filozovi izjednačavali su značenje ideje sa mentalnim slikama, dok su pak drugi smatrali da se značenje jezika zasniva na ideji, ili mentalnim slikama.

U filozofiji 19. i 20. veka dosta je oslabilo značenje mentalne slike kao nosioca značenja.

Profesor Adam Zeman je u toku istraživanja fenomena afantazije primetio da ljudi imaju razvijenu moć apstraktnog zapažanja, da su kreativni, da čitaju, i da slikaju. Uočeno je i da sanjaju u slikama, iako svesno ne mogu da ih stvore dok su budni. Oni se oslanjaju na činjenice, ne na fotografsko pamćenje.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR