Predloženo rešenje podrazumeva bušenje novog bunara kako bi se prirodni gas preusmerio dalje od kratera. Istraživači smatraju da bi takav pristup mogao značajno da smanji, a vremenom i potpuno zaustavi dotok gasa koji održava vatru. Ukoliko bi plan bio uspešan, Turkmenistan bi mogao da umanji ekološku štetu i sačuva dragocene energetske resurse.
Zvaničnici u Turkmenistanu poslednjih godina sve češće opisuju požar u Darvazi kao ozbiljan ekološki i ekonomski problem. Sagorevanje metana doprinosi emisiji gasova i efektu staklene bašte, dok kontinuirano sagorevanje predstavlja rasipanje prirodnog gasa u zemlji koja u velikoj meri zavisi od izvoza energije.
Krater, koji se zvanično naziva „Sjaj Karakuma“, nalazi se oko 270 kilometara severno od Ašhabada, iznad strukture Čaldžulba u okviru gasnih polja Zeagli-Darvaza. Prečnika je oko 60 metara i dubok približno 20 metara, a nastao je urušavanjem istražnog gasnog bunara. Kako bi sprečili da metan ugrozi lokalno stanovništvo i životinjski svet, naučnici su gas zapalili, očekujući da će vatra izgoreti za nekoliko dana.
Međutim, požar nije prestao i gas na toj lokaciji gori neprekidno još od 1971. godine. Istraživanja su pokazala da se ispod kratera nalazi složena mreža tankih gasnih slojeva na dubinama od 200 do 950 metara, koji su povezani sa vodenim i gustim stenovitim formacijama, omogućavajući migraciju gasa između njih.
Stručnjaci upozoravaju da je gašenje požara izuzetno komplikovano jer krater ne snabdeva jedan jedini rezervoar, već više međusobno povezanih gasnih džepova. Raniji pokušaji uključivali su spuštanje bezbednosnih timova Turkmengaza u krater radi postavljanja opreme za kontrolu protoka, ali je utvrđeno da gas izbija iz više otvora, što je te napore učinilo neefikasnim.
Inženjeri su zaključili da bi zatvaranje pojedinačnih otvora moglo da poveća pritisak u drugim delovima polja i izazove nova curenja. Zbog toga su naučnici sada, na osnovu ažuriranih geoloških i proizvodnih podataka, predložili bušenje eksploatacionog i istražnog bunara u polju Čaldžulba. Intenzivnim crpljenjem gasa iz najproduktivnijeg rezervoara planiraju da promene podzemne pritiske i preusmere gas dalje od kratera.
Ako se strategija pokaže uspešnom, deo preusmerenog gasa mogao bi da se iskoristi u industrijske svrhe, čime bi se dugogodišnji problem delimično pretvorio u ekonomski resurs. Ipak, stručnjaci ističu da će ishod zavisiti od preciznog geološkog modeliranja i pažljive primene, i da sudbina kratera Darvaza, uprkos optimizmu, ostaje neizvesna – kao što je to slučaj već više od pola veka.
Glas javnosti/P02S