Glas Javnosti

"BESKRAJNO SAM PONOSNA I TUŽNA U ISTO VREME": Majka Andrije Čikića posle memorijalnog takmičenja koje nosi njegovo ime

Društvo
Autor: Glas javnosti

U Kolarčevoj zadužbini održano je prvo Memorijalno takmičenje za najbolje mlade kompozitore "Andrija Čikić".

Pored koncerta, posetioci su imali priliku da pogledaju izložbu fotografija koje potpisuje Andrija Čikić, jedan od učenika koji su ubijeni u masovnom ubistvu 3. maja u OŠ "Ribnikar" u Beogradu.

O čuvanju sećanja, ljubavi koja živi i velikim snovima malih ljudi, u emisiji "Kec na jedanaest" na televiziji K1 govorila je njegova mama Suzana Stanković Čikić.

- Posle koncerta, beskrajno sam ponosna i tužna u isto vreme. Koncert je bio predivan. Bilo je veličanstveno, bilo je dostojanstveno. Bilo je mnogo emocija u meni, ali i drugim roditeljima. Mogla sam da vidim suze, radost i ponos - počela je priču Stanković Čikić.

Ona je opisala svoj predivan odnos sa svojim Andrijom i ispričala pojedine rituale koje je imala sa svojim prerano nastradalim sinom.

- Kada je Andrija imao tri, četiri godine rekla sam mu: "Da me je sam Bog pitao kakvo dete Suzana želiš, ja bih mu rekla ovakvo kao ti". On nije shvatao dubinu svega toga, ali njemu je to bilo jako slatko. Kasnije kada je porastao, ja sam mu rekla da ja to zaista mislim, a on me je upitao: "Baš ovakvog kao ja?“, a ja sam odgovorila da ga nikada ne bih menjala. Često imam potrebu da ljudima dočaram tu ljubav i koliko je ona važna, nemerljiva naspram svega drugog. Nismo štedeli ljubav u našoj porodici i stalno skrećem roditeljima pažnju da neće decu razmaziti ljubavlju, nego kada počnemo da radimo stvari umesto njih, ono što bi trebalo da rade sami. - kaže majka Andrije Čikića.

Ona je objasnila i kako su njih dvoje razmenjivali nežnost i ljubav.

- Mi smo imali običaj, kada se neko zagleda u telefon ili udubi u posao da ga prekine pitanjem: "Voliš li ti mene?". On mi kaže: „Najviše na svetu celom“, ili kada on vidi da se ja udubim u svoj posao, on me pita "Voliš li ti mene?“, a ja mu odgovorim da ga volim najviše na celom svetu. Mesec dana pre tragedije, ono što je meni sada čudno, pitao me je „Mama, voliš li ti mene?“, a ja sam mu prvi put odgovorila da ga volim beskrajno. Tog momenta sam se pitala, "Bože, što govorim nešto što je drugačije“, jer smo godinama govorili "Najviše na svetu celom“, ali mi je neki unutrašnji glas rekao da moram izaći sa zemlje, svet mi je bio mali i od tada na dalje, moj odgovor je bio uvek beskrajno, do njega, do Boga - kaže Suzana.

Ona je otkrila i šta joj daje čvrstinu.

- Ljubav prema Andriji. Ta ljubav koju nosim u sebi. Umela sam da mu kažem, da volim još po nekog u svom životu, ali da njega volim najviše i da nema stvari koju za njega ne bi uradila. Posle koncerta, suprug mi je rekao kako sam dobra u intervjuima sa medijima, a ja se okrenem ka njegovoj fotografiju i kažem "Sve za tebe" - kaže majka Andrije Čikića.

Suzana je rekla da su joj najteže večeri i jutra - vikendom.

- Vikende smo posvećivali jedni drugima. Kod nas je uvek bilo živo i sada mi fali to. Fali mi klavir, naše večernje sviranje. Lagala bih kad bih rekla da ne plačem. Plačem. Ponekad pustim neke kompozicije koje je on voleo, otvorim klavir i zamislim ga. Pustim kompozicije koje je on voleo... Imam osećaj da je on tu sa nama - dodala je ona.

Suzana je dala i savet roditeljima kako prema svojoj deci treba da se posvete

- Decu moramo osluškivati i posvetiti im se. Roditelji imaju mnogo posla i obaveza, ponekad nije važan broj sati, nego kako se deci posvećujemo. Mnogo je važno da ih osluškujemo od malih nogu i da im pokažemo šrta sve lepo na ovom svetu ima. Da postoji ljubav, da postoji sport, muzika - kaže Suzana.

Glas javnosti/K01S

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR