U junu 1965. godine, grupa dečaka uzrasta između 13 i 19 godina pobegla je iz internata na ostrvu Tongatapu, koje se nalazi u kraljevini Tonga u južnom Pacifiku, nakon što su ukrali tradicionalni kitolovački čamac. Krenuli su prema Fidžiju, udaljenom manje od 800 kilometara od Tonge. Međutim, usledila je situacija koju nikako nisu mogli da predvide.
Naime, nesreća ih je zadesila kada su usidrili čamac na svega osam kilometara od obale, međutim oluja koja je tada krenula im je pokidala sidreni konopac.
Olujno vreme odnelo ih je dalje na more, nakon čega su osam dugih dana plutali nemirnim talasima, dok se nisu nasukali na pusto vulkansko ostrvo Ata.
Sione Filipe Totau, poznatiji kao Mano, kasnije je ispričao ceo događaj u jednom VICE podkastu. Mano se prisetio kako su stigli na ostrvo kasno u noć i kako se sam ponudio da prvi izađe iz čamca i proveri gde su.
Una bravata.
— Riccardo Gazzaniga (@ricgazza) October 11, 2024
Doveva essere solo una bravata.
Nel Giugno del 1965 sei ragazzi delle Isole Tonga, età compresa tra i 13 e i 19 anni, decidono di bigiare la scuola di navigazione.
Rubano una barchetta di 7 metri per allontanarsi qualche ora e, infine, prendono il mare.
(thread ⬇) pic.twitter.com/vVq1DWCFU1
"Skočio sam u vodu i plivao kroz talase. Kad sam stigao do obale, činilo mi se da se celo ostrvo vrti oko mene. Ali nije se ostrvo vrtelo, već ja. Sve mi se okretalo u glavi nakon osam dana bez hrane i vode. Kada sam konačno došao do daha, povikao sam: Hej, hej, ovde sam!", prisetio se on pa dodao da je nakon osam dana, prvi put popio vodu kada je naišao na komad drveta natopljenog kišnicom.
Kako je dalje rekao, umesto da njega i njegove drugare obuzme očaj, svi do jednog su se osećali kao da su ponovo živi.
"Stali smo na čvrsto tlo, i to nam je ulilo više nade nego dok smo plutali na otvorenom moru", rekao je.
In 1965, six schoolboys were stranded on a desolate island in the Pacific Ocean, forced to survive for over a year after their boat was lost at sea.
— Abochie (Fan) ????????♂️ (@_abochie) April 9, 2025
They faced hunger, injury, and the relentless forces of nature.
But what happened in those 15 months was beyond anything anyone… pic.twitter.com/hMZw6AuT7O
Uspeli su da prežive loveći ribu i pljačkajući gnezda morskih ptica, pijući njihovu krv i jedući sirova jaja. Trebalo im je dosta pokušaja i grešaka da usavrše veštine lova i naprave vatru — što im je pošlo za rukom tek posle oko tri meseca.
Kada su povratili snagu, uspeli su da se popnu na glavni plato ostrva, što im je znatno olakšalo situaciju. Tamo su pronašli staru glinenu posudu, mačetu i nekoliko kokošaka koje je ostavila mala tonganska zajednica - pre nego što je kidnapovana i odvedena u ropstvo.
Kako je dalje objasnio, nakon par meseci, umesto da upadnu u haos i nasilje, tinejdžeri su odlučili da sarađuju i zajednički opstanu. Napravili su sklonište od palminih grana, malu teretanu, instrumente i rezbarije da se zabavljaju, kao i osmatračnicu za brodove koji bi možda prolazili u blizini.
"Počeli smo sve da organizujemo po rasporedu: kako da održavamo vatru, kako da se molimo, i kako da brinemo o stablima banana. Svi smo radili kao da ćemo tu ostati zauvek", rekao je mano.
Nakon 15 meseci provedenih na ostrvu, čudesno ih je pronašao i spasao australijski avanturista po imenu Piter Vorner. Sidnejski fotograf Džon Karnemola kasnije je otišao s njima nazad na ostrvo kako bi dokumentovao način na koji su preživljavali.
Njihova priča o saradnji i opstanku kasnije je postala poznata širom sveta zahvaljujući holandskom istoričaru Rutgeru Bregmanu, koji je ovu istinitu priču uporedio sa fiktivnim romanom "Gospodar muva", tvrdeći da je ljudska priroda, ipak, više sklona saradnji nego sebičnosti.
Glas javnosti/B06S