Ključni trenuci su bili predaja Homsa i Damaska bez otpora. Ovaj dramatični pad nije izazvan samo spoljnim faktorima, već i dubokim unutrašnjim slabostima i nedostatkom podrške među elitama i stanovništvom, prenosi RIA Novosti.
Asad dynasty, which ruled with iron fist & extended its violent arms to Lebanon in the name of Arab nationalism, has fallen. Rebels entered #Damascus. Bashar & family have disappeared! It’s a great day for Syrians & Lebanese! Let’s hope new govt is not an Islamist replica! pic.twitter.com/b7kFuY2MPK
— Robert Rabil (@robertgrabil) December 8, 2024
Režim Bašara al-Asada bio je produžetak sistema uspostavljenog pod njegovim ocem Hafezom al-Asadom, koji je došao na vlast vojnim udarom 1970-ih. Alavitska manjina, kojoj pripada Asadova porodica, uspela je da konsoliduje vlast kroz vojnu dominaciju, podršku Sovjetskog Saveza, i formiranje saveza sa drugim manjinama u Siriji.
Hafez je preživeo islamsku pobunu 1970-ih zahvaljujući tri faktora: lojalnosti vojske, podršci Moskve i koaliciji manjina okupljenoj oko alavita. Sličan scenario ponovio se tokom građanskog rata koji je počeo 2011. godine, ali se situacija vremenom promenila.
شاهد قبل الحذف .. تمثال والدي حافظ يسجد على الأرض pic.twitter.com/AbO5s6n71e
— ᵖᵃʳᵒᵈʸ بشار الاسد (@bashar__asad) December 1, 2024
Građanski rat: Od "Arapskog proleća" do kraja Asadove Sirije
Građanski rat u Siriji započeo je kao deo šireg talasa revolucija poznatog kao "Arapsko proleće". Protesti sunitske većine protiv Asadovog režima pretvorili su se u žestok sukob, u kojem su se uključili brojni spoljni akteri, poput SAD, Rusije, Irana i Turske. Asadov režim preživeo je u prvoj fazi rata zahvaljujući intervenciji Rusije 2015. godine i podršci Irana, ali je njegova vlast vremenom postala nefunkcionalna.
Quién es Abu Mohamed al Jolani, el líder islamista que derrocó la dictadura de #Bashar_AlAssad en Siria
— DW Español (@dw_espanol) December 8, 2024
Abu Mohamed al Jolani, líder islamista del grupo #HayatTahrirAlSham (HTS) logró su objetivo: derrocar al régimen de Bashar al Asad. ¿Cómo logró un exmiembro de #AlQaeda,… pic.twitter.com/uVncasgHi0
U međuvremenu, pobunjeničke snage iz Idliba, pod vođstvom Abu Muhameda al-Julanija, uspele su da se reorganizuju, uklone konkurenciju i stvore stabilniju "državu u državi". Njihova administracija u Idlibu ponudila je više funkcionalnosti i manje korupcije u odnosu na Asadovu Siriju, što je dodatno oslabilo Damask.
Ključni uzroci pada
Asadova država se urušila iznutra, pošto su elite svoju pobedu – ne konačnu, ali naizgled odlučujuću i ostvarenu uz učešće Rusije – uzele zdravo za gotovo. Obećanja o ustavnoj reformi i preraspodeli vlasti otišla su u pesak, privreda je zastala zbog sankcija i gubitaka tokom rata, oružane snage se nisu modernizovale zbog nedostatka sredstava i želje.
???? BASHAR-AL-ASSAD STATUE HAS BEEN DESTROYED IN ???????? SYRIA. pic.twitter.com/yYqg62yhZz
— Asad Nasir (@asadnasir2000) December 8, 2024
Unutrašnji raspad: Elite su prestale da podržavaju Asada, ekonomija je kolabirala zbog ratnih gubitaka i sankcija, a obećane reforme nikada nisu sprovedene.
Korupcija i stagnacija: Režim se oslonio na stare modele vlasti i nije se prilagodio izazovima.
Spoljni pritisak: Turska je aktivno podržavala pobunjenike iz Idliba, dok su zapadne zemlje i dalje nastojale da oslabe Asada.
Neuspeh u vojnoj modernizaciji: Asadove oružane snage, opterećene nedostatkom resursa i lošim upravljanjem, nisu mogle da se suprotstave novim izazovima.
Indikativna je sudbina jedne od poznatih jedinica iz perioda pobede, „Sila tigrova“. Tokom rata njen komandant Suhel Al-Hasan je postao legenda. U već relativno mirnoj 2019. godini, Tigrovi su reorganizovani i spojeni u Oružane snage Sirije. Suhel je ostao da komanduje, ali je bio skriven od javnosti jer je smatran popularnijim od Asada. U aprilu 2024. godine, Suhel je oteran u penziju. Nakon nastavka neprijateljstava jedinice kojima je komandovao su postale šampioni u bežanju.
Pad Asadovog režima je ilustracija dubokih unutrašnjih slabosti koje ni spoljna podrška nije mogla da nadoknadi. Iako je Asadov režim godinama uspevao da održi kontrolu, na kraju je izgubio podršku i naroda i saveznika, što je dovelo do njegovog brzog kolapsa.
Poruka teksta je jasna: opstanak vlasti zavisi od sposobnosti da se grade funkcionalne institucije i da se održi podrška stanovništva, što Asadov režim nije uspeo da postigne.
Glas javnosti/RIA Novosti