Glas Javnosti

Zašto je Putin dozvolio Asadov pad? Rusija više neće ratovati za državu koju niko ne želi

Svet
Autor: Glas javnosti

Režim Bašara al-Asada, koji je trajao više od decenije tokom razornog građanskog rata, srušio se u samo nekoliko dana

Ključni trenuci su bili predaja Homsa i Damaska bez otpora. Ovaj dramatični pad nije izazvan samo spoljnim faktorima, već i dubokim unutrašnjim slabostima i nedostatkom podrške među elitama i stanovništvom, prenosi RIA Novosti.



Režim Bašara al-Asada bio je produžetak sistema uspostavljenog pod njegovim ocem Hafezom al-Asadom, koji je došao na vlast vojnim udarom 1970-ih. Alavitska manjina, kojoj pripada Asadova porodica, uspela je da konsoliduje vlast kroz vojnu dominaciju, podršku Sovjetskog Saveza, i formiranje saveza sa drugim manjinama u Siriji.

Hafez je preživeo islamsku pobunu 1970-ih zahvaljujući tri faktora: lojalnosti vojske, podršci Moskve i koaliciji manjina okupljenoj oko alavita. Sličan scenario ponovio se tokom građanskog rata koji je počeo 2011. godine, ali se situacija vremenom promenila.



Građanski rat: Od "Arapskog proleća" do kraja Asadove Sirije


Građanski rat u Siriji započeo je kao deo šireg talasa revolucija poznatog kao "Arapsko proleće". Protesti sunitske većine protiv Asadovog režima pretvorili su se u žestok sukob, u kojem su se uključili brojni spoljni akteri, poput SAD, Rusije, Irana i Turske. Asadov režim preživeo je u prvoj fazi rata zahvaljujući intervenciji Rusije 2015. godine i podršci Irana, ali je njegova vlast vremenom postala nefunkcionalna.



U međuvremenu, pobunjeničke snage iz Idliba, pod vođstvom Abu Muhameda al-Julanija, uspele su da se reorganizuju, uklone konkurenciju i stvore stabilniju "državu u državi". Njihova administracija u Idlibu ponudila je više funkcionalnosti i manje korupcije u odnosu na Asadovu Siriju, što je dodatno oslabilo Damask.

Ključni uzroci pada

Asadova država se urušila iznutra, pošto su elite svoju pobedu – ne konačnu, ali naizgled odlučujuću i ostvarenu uz učešće Rusije – uzele zdravo za gotovo. Obećanja o ustavnoj reformi i preraspodeli vlasti otišla su u pesak, privreda je zastala zbog sankcija i gubitaka tokom rata, oružane snage se nisu modernizovale zbog nedostatka sredstava i želje.



Unutrašnji raspad:
Elite su prestale da podržavaju Asada, ekonomija je kolabirala zbog ratnih gubitaka i sankcija, a obećane reforme nikada nisu sprovedene.

Korupcija i stagnacija: Režim se oslonio na stare modele vlasti i nije se prilagodio izazovima.

Spoljni pritisak: Turska je aktivno podržavala pobunjenike iz Idliba, dok su zapadne zemlje i dalje nastojale da oslabe Asada.

Neuspeh u vojnoj modernizaciji: Asadove oružane snage, opterećene nedostatkom resursa i lošim upravljanjem, nisu mogle da se suprotstave novim izazovima.

Indikativna je sudbina jedne od poznatih jedinica iz perioda pobede, „Sila tigrova“. Tokom rata njen komandant Suhel Al-Hasan je postao legenda. U već relativno mirnoj 2019. godini, Tigrovi su reorganizovani i spojeni u Oružane snage Sirije. Suhel je ostao da komanduje, ali je bio skriven od javnosti jer je smatran popularnijim od Asada. U aprilu 2024. godine, Suhel je oteran u penziju. Nakon nastavka neprijateljstava jedinice kojima je komandovao su postale šampioni u bežanju.

Pad Asadovog režima je ilustracija dubokih unutrašnjih slabosti koje ni spoljna podrška nije mogla da nadoknadi. Iako je Asadov režim godinama uspevao da održi kontrolu, na kraju je izgubio podršku i naroda i saveznika, što je dovelo do njegovog brzog kolapsa.

Poruka teksta je jasna: opstanak vlasti zavisi od sposobnosti da se grade funkcionalne institucije i da se održi podrška stanovništva, što Asadov režim nije uspeo da postigne.

Glas javnosti/RIA Novosti

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR