Finska, Poljska, Letonija, Estonija i Litvanija, koje se sve graniče sa Rusijom, započele su proces izlaska iz Otavskog sporazuma, kojim se zabranjuje upotreba protivpešadijskih mina, piše CNN.
Aktivisti su, naravno, uznemireni zbog ponovnog uvođenja oružja koje je širom sveta ubilo ili osakatilo desetine hiljada civila i koje može kontaminirati područje decenijama nakon završetka sukoba. Sporazum, koji takođe zabranjuje proizvodnju i skladištenje mina, potpisan je 1997. godine i bio je jedan u nizu sporazuma o razoružanju nakon završetka Hladnog rata. Broj žrtava se nakon Otavskog sporazuma značajno smanjio.
"Finska svojom odlukom ugrožava živote civila"
Nevladina organizacija za ljudska prava Amnesty International upozorila je da Finska svojom odlukom ugrožava živote civila i da je to „uznemirujući korak unazad“.
Početkom ove godine, Sporazumu je pristupilo 165 država, ali velike sile, uključujući Rusiju, Kinu, Indiju, Pakistan i SAD, nikada ga nisu potpisale. U zajedničkoj izjavi iz marta, Poljska i tri baltičke zemlje najavile su svoje povlačenje i navele da je potrebno preispitati koje oružje jeste, a koje nije prihvatljivo s obzirom na rusku agresiju.
Zemlje su navele da njihovim oružanim snagama treba veća „fleksibilnost i sloboda izbora“ kako bi ojačale odbranu istočnog krila NATO-a. Letonski parlament je u aprilu podržao povlačenje iz Sporazuma, što znači da će Riga ponovo moći da prikuplja protivpešadijske mine.
Istog meseca, Finska je predstavila planove da se pridruži Letoniji. Finski premijer Peteri Orpo rekao je da Rusija predstavlja dugoročnu pretnju za celu Evropu. „Povlačenje iz Otavskog sporazuma daće nam mogućnost da se na raznovrsniji način pripremimo za promene u bezbednosnom okruženju“, izjavio je.
"Rusija ima još ciljeva u Evropi"
Ova odluka pet zemalja dolazi u trenutku kada američki predsednik Donald Tramp pojačava napore da okonča rat u Ukrajini, zbog čega je u zemljama koje se graniče sa Rusijom zavladao strah da bi Moskva mogla da se okrene ka njima. Keir Gejls, viši konsultant programa Rusija i Evroazija u tink-tenku Četnem Haus i autor knjige "Ko će braniti Evropu?", veruje da će Moskva nakon Ukrajine naciljati sledeću metu.
„Rusija bez sumnje traži dodatna sredstva kako bi ostvarila svoje ciljeve u Evropi“, rekao je Gejls.
Imaju li mine ikakve prednosti?
Vojne prednosti mina, prema Gejlsu, su očigledne – mogu usporiti invaziju i preusmeriti neprijateljske trupe ka područjima koja je lakše braniti. Takođe, mine su naročito korisne za zemlje koje se brane od brojčano nadmoćnijeg neprijatelja.
„One su vrlo efikasno sredstvo za jačanje odbrane zemlje koja će biti brojčano nadjačana“, naveo je.
Ipak, Gejls naglašava da zapadne zemlje neće koristiti mine na isti način kao ruske snage, navodeći da postoje „vrlo različite filozofije dizajna“ između zemalja koje ne mare za civilne žrtve – ili ih namerno izazivaju – i zemalja koje pokušavaju da ih minimiziraju.
Ukrajina – najminiranija zemlja na svetu
Rusi su postavili mine duž južnih ukrajinskih linija fronta, što je značajno usporilo letnju kontraofanzivu koju je Ukrajina pokrenula 2023. godine.
Ujedinjene nacije smatraju Ukrajinu najminiranijom zemljom na svetu. Ukrajinska vlada procenjuje da su ruske snage kontaminirale 174.000 kvadratnih kilometara teritorije minama i eksplozivnim ostacima rata. To znači da su ukrajinski civili u stalnom riziku – naročito oni koji su se vratili na područja koja su bila na prvoj liniji fronta.
"Hjumeniti i inklužn", međunarodna humanitarna organizacija koja pomaže ljudima pogođenim siromaštvom, sukobima i katastrofama, upozorila je da je „velika kontaminacija zemljišta eksplozivnim sredstvima stvorila nevidljivu pretnju u svesti ljudi“.
Rezultat toga je, kako kažu, „izuzetno ograničeno kretanje ljudi koji više ne mogu obrađivati svoju zemlju, a njihove društvene, ekonomske ili profesionalne aktivnosti su ozbiljno otežane.“
Prema izveštaju Hjuman Rajts Voča iz 2023. godine, Ukrajina je takođe koristila protivpešadijske mine tokom sukoba i dobila ih je od SAD, uprkos tome što je Kijev potpisnik zabrane iz 1997. godine.
Međutim, Finska, Poljska i baltičke zemlje tvrde da će ostati posvećene humanitarnim principima prilikom upotrebe mina, uprkos povlačenju iz Sporazuma. Helsinki je naglasio da će oružje koristiti na human način, a predsednik zemlje Aleksander Stab je na mreži Iks napisao: „Finska ostaje posvećena svojim međunarodnim obavezama o odgovornoj upotrebi mina.“
Mere za smanjenje civilnih žrtava mogu uključivati preciznu evidenciju minskih polja i njihovih lokacija, edukaciju stanovništva o njihovim opasnostima, kao i uklanjanje ili neutralizaciju oružja nakon sukoba.
„Najstrašnija stvar koja je mogla da se desi“Uprkos takvim obećanjima, povlačenje iz Otavskog sporazuma šokiralo je aktiviste. U izveštaju iz 2024. godine, Monitor za mine i kasetnu municiju otkrio je da je najmanje 5.757 ljudi širom sveta ubijeno ili ranjeno minama i eksplozivnim ostacima rata u 2023. godini, od čega 84 odsto civila.
Alma Taslidžan iz Bosne i Hercegovine, koja je pobegla iz domovine tokom rata početkom devedesetih, a zatim se vratila u zemlju koja je i dalje prepuna mina, sada radi za organizaciju "Hjumeniti i inklužn". Odluku pet zemalja da napuste Sporazum opisala je kao „potpuni besmisao“ i „najstrašniju stvar koja je mogla da se desi“.
Navela je da se argumenti za zabranu mina nisu promenili još od 1990-ih.
„Jednom kada se postave u zemlji, one predstavljaju opasnost. Mine ne razlikuju dečju nogu od noge vojnika. Iznenađeni smo što bi tako napredne vojske razmatrale ponovno uvođenje ovog izuzetno neselektivnog oružja u svoju strategiju – i što je još gore, postavljale bi ih na sopstvenoj teritoriji.“
Ipak, neki smatraju da nova, nesigurna situacija s kojom se Evropa suočava znači da se o nekadašnjim crvenim linijama sada može ponovo raspravljati.
Gejls kaže da su sporazumi o kopnenim minama bili „idealistički čin koji se pokazao previše optimističnim u svetlu kasnijih svetskih događaja“.
Glas javnosti/B06S