Nemačka je u novembru 2002. godine, dok se Evropa borila sa rastućom energetskom krizom, sklopila ugovor sa Katarom o uvozu do dva miliona tona tečnog prirodnog gasa (LNG) godišnje, a taj ugovor je bio deo šire strategije Evrope za smanjenje zavisnosti od ruskog gasa nakon invazije Moskve na Ukrajinu.
Katar sada preti obustavom isporuka LNG-a Evropi zbog spora oko direktive EU usmerene na unapređenje etičkih standarda u globalnoj trgovini, a nemački mediji objavljuju da su katarske vlasti uputile pisma vladama nekoliko zemalja članica EU, pozivajući Brisel da preispita direktivu.
U prepisci se upozorava da bi, bez značajnih izmena EU direktive, Katar mogao da preusmeri izvoz LNG-a na tržišta koja nude „stabilnije i poslovno prihvatljivije uslove“.
Direktiva EU o dužnoj pažnji u lancu snabdevanja, usvojena prošle godine, nalaže velikim evropskim kompanijama da provere svoje globalne lance snabdevanja, od sirovina do gotovih proizvoda, kako bi otkrile i otklonile probleme poput kršenja ljudskih prava ili štete po životnu sredinu.
Kada se direktiva primeni, evropske firme biće obavezne da paze da kod dobavljača bilo gde na svetu nema robovskog ili dečijeg rada. Nemačka već ima sličan zakon na snazi.
Direktiva takođe obavezuje preduzeća da razviju planove klimatske tranzicije usklađene sa Pariskim sporazumom iz 2015.
Iako su direktivu pohvalile organizacije za ljudska prava i zaštitu životne sredine, industrijska udruženja i dobavljači van EU kritikovali su je zbog visokih troškova usklađivanja, birokratije i širokog međunarodnog pravnog domašaja.
Katar je prigovorio da pravila direktive o klimatskoj zaštiti „prevazilaze ciljeve i namere“ Pariskog sporazuma, te dodao da „visoke novčane kazne, sankcije i lična odgovornost zbog neusaglašenosti“ predstavljaju rizik za državnu kompaniju QatarEnergy, najvećeg svetskog proizvođača LNG-a.
Evropska direktiva je sukobu sa nacionalnom energetskom strategijom Katara. Privreda te zalivske države tesno je vezana za LNG, koji smatra „zelenim“ tranzicionim gorivom, a ne klimatskom pretnjom. Doha navodi da želi postepeno i merljivo da napreduje ka eliminaciji ugljen-dioksida, ali bez ugrožavanja izvoza energije.
„Katar i neki drugi proizvođači i izvoznici nafte još uvek nisu uspostavili planove za postizanje nulte neto emisije“, kaže Andreas Goldtau, profesor javne politike na Univerzitetu u Erfurtu, za Dojče vele. Goldtau kaže da ih to izlaže riziku od kazni EU zbog nepoštovanja direktive.
Prema toj direktivi, kompanije se mogu suočiti sa novčanim kaznama u visini do pet odsto globalnog godišnjeg prihoda ako ne sprovedu provere. Za QatarEnergy, koji je 2024. ostvario prihod od 48,6 milijardi dolara, to bi mogla biti kazna od preko dve milijarde.
Prema podacima analitičke firme Kpler, od početka rata u Ukrajini, Katar je pokrivao 12-14 odsto evropskih potreba za LNG-om, poslavši ukupno 37,1 milion metričkih tona gasa u EU. Ugovor iz 2022. sa Nemačkom trebalo bi dodatno da pojača evropsko snabdevanje.
Analitičari upozoravaju da bi prekid tih isporuka, posebno tokom zimskog vrhunca potrošnje, mogao izazvati nestašice i ponovni rast cena energije.
Glas javnosti /P02S