Dokument, izrađen od strane Stratcom-a (Američke strateške komande), zamišlja scenario u kojem se vojska suočava sa zombi apokalipsom. Iako zvuči kao šala, tvorci plana naglašavaju da on nije zamišljen kao takav, već kao ozbiljan alat za obuku.
Plan je nastao tokom letnjih obuka 2009. i 2010. godine, kada je otkriveno da korišćenje zombija kao hipotetičkog neprijatelja može biti korisno za vežbe. Zombiji su izabrani jer predstavljaju univerzalnu pretnju koja ne vređa nijednu naciju ili grupu, za razliku od scenarija sa stvarnim neprijateljem koji bi mogli izazvati političke nesporazume. Dokument ističe da je cilj bio izbeći zabunu javnosti, koja bi mogla pogrešno protumačiti izmišljeni plan kao stvaran.
CONPLAN 8888 definiše tri ključna cilja:
Uspostavljanje odbrambenog režima za zaštitu čovečanstva od zombija.
Izvođenje operacija za eliminaciju zombi pretnje, ukoliko je potrebno.
Pomoć civilnim vlastima u obnavljanju reda i osnovnih usluga nakon zombi napada.
Za ostvarenje ovih ciljeva, predviđene su odbrambene i ofanzivne operacije.
Najneobičniji deo dokumenta je detaljna klasifikacija zombija. Među opisanim vrstama su:
Zombiji stvoreni zlom magijom: Nastali kroz okultne eksperimente, označeni kao "stvorenja zle magije".
Svemirski zombiji: Posledica toksina donetih svemirskim objektima koji padaju na Zemlju.
Veganski zombiji: Inspirisani igrom Biljke protiv zombija, ovi zombiji ne napadaju ljude, već uništavaju biljni svet, poput pirinča i kukuruza, uz specifičan krik "zrna" umesto "mozak".
Zombi pilići: Bazirano na stvarnom događaju iz 2006. godine, kada su kokoške na jednoj farmi u SAD, nakon eutanazije ugljen-monoksidom, "oživele" i iskopale se iz gomile mrtvih tela, što su mediji nazvali "zombi pilići".
Dokument navodi nekoliko ključnih pretpostavki:
Svako ko je ugrizen postaće zombi, bez poznatog leka.
Jedini efikasan način za uništavanje zombija je pucanje u glavu, tačnije u mozak, ili spaljivanje tela.
Zombi apokalipsa neće trajati duže od 40 dana jer zombijima nedostaje hrane i vode, što ih čini nesposobnim za dugotrajno preživljavanje.
Zanimljivo je da plan predviđa i korišćenje antiseptika za ruke kao mogućeg sredstva za usporavanje širenja zombi virusa, iako se to nikada nije testiralo na patogenima visokog nivoa.
Plan je podeljen na šest faza, uključujući:
Nulta faza: Praćenje epidemije i procena primarne infekcije.
Prva faza: Suzbijanje izvora infekcije.
Druga faza: Preuzimanje inicijative, uključujući saradnju sa drugim silama, poput Rusije.
Treća faza: Dominacija, gde američke snage aktivno eliminišu pretnju.
Poslednje faze fokusirane su na normalizaciju situacije unutar 40 dana. Međutim, vojska priznaje nedostatke: nedovoljno resursa, poput vreća peska, mina i goriva za odbranu. Posebna briga su nuklearni objekti i vojne baze, koje bi mogle pasti u ruke zombija, izazivajući haos. Vojska predviđa da bi vazduhoplovne baze mogle biti preplavljene već u prvoj nedelji.
Dokument ukazuje na ranjivost gradova: bolnice bi postale žarišta infekcije jer bi ugriženi ljudi odlazili tamo, a zatim se pretvarali u zombije. Vatrgasci i policija, reagujući na hitne pozive, dodatno bi širili epidemiju.
Iako deluje smešno, CONPLAN 8888 nije šala, već alat za obuku. Zombiji su metafora za ekstremne krize, omogućavajući vojsci da vežba logistiku, timski rad i mobilizaciju u hipotetičkim uslovima. Ipak, detaljnost plana otkriva i stvarne slabosti modernog društva, poput ranjivosti nuklearne bezbednosti i infrastrukture.
CONPLAN 8888 postao je simbol američkog pristupa planiranju – ozbiljan, ali doveden do apsurda. Ako zombi apokalipsa ikada postane stvarnost, SAD će, izgleda, biti spremne.
Glas javnosti/tsargrad.tv