Kada su u pitanju najvrednije supstance na svetu, većina ljudi zamišlja dijamante, rastopljeno zlato i retke minerale. Ali jedna beskonačno skuplja i mnogo ezoteričnija „stvar“ skrivena je u tomovima napredne fizike – a to je antimaterija.
Antimaterija je supstanca sastavljena od antičestica. U prirodi, svaka čestica ima svoju antičesticu – kada se sudaraju, one se međusobno anihiliraju, oslobađajući elektromagnetne talase koji nose energiju.
Iako je potencijal antimaterije ogroman, još uvek nismo uspeli da stvorimo njene složenije oblike u laboratorijama. Nije ni čudo što se procenjuje da gram ove neuhvatljive supstance vredi oko 62,5 milijardi američkih dolara.
Prvi koji je pisao o pojavi antičestica bio je engleski fizičar Pol Dirak, koji je 1930-ih godina napravio revolucionarno otkriće pozitrona ili antielektrona – čestice iste mase kao elektron, ali suprotnog naelektrisanja. Prateći njegovu logiku, antiprotoni i antineutroni su identifikovani kao antiteza protona i neutrona.
Energija koja, u teoriji, nastaje anihilacijom materije i antimaterije zasenjuje čak i nuklearnu eksploziju, pa naučnici istražuju ovu oblast sa velikim oprezom, ali i radoznalošću.
Naučna istraživanja, a posebno eksperimenti sprovedeni u CERN-u u Švajcarskoj sa stvaranjem antivodonika još 1995. godine, pokazali su da potencijal antimaterije nije samo fantazija izvedena iz naučnofantastičnih knjiga, serija i filmova. Istovremeno, ukazali su i na važnost obezbeđivanja njene stabilnosti, što zahteva preciznost i inovacije na atomskom nivou, piše Pun kufer.
Ovakve eksperimente omogućava superkolajder – najveći svetski akcelerator čestica koji se nalazi u kružnom tunelu od 27 kilometara u blizini Ženeve, u Švajcarskoj, a koji troši ogromne količine električne energije i drugih resursa, pa nije iznenađujuće što dolazi sa visokim troškovima.
Glas javnosti B010S
10 min