Budućnost nemačke industrije bila je tema diskusije na konferenciji koju je nedavno organizovao list "Handelsbalt", pod naslovom "Naoružanje kao ekonomski faktor".
Prema izveštaju diseldorfskih novina, sada je jasno šta će biti ključna industrija Nemačke u budućnosti: industrija naoružanja. Nemački kancelar Fridrih planira da u narednim godinama utrostruči vojni budžet. Ovom cilju će se posvetiti ne samo nemačka vojna industrija, već i industrija automobila i čelika.
Razlog? "Nemačka sada preuzima punu političku i vojnu odgovornost za zaštitu Evrope". Podseća li vas to na nešto?
Nemačka je u prošlom veku čak dva puta pokušala da "odbrani Evropu". Razume se: od "divljih", slovenskih varvara sa Istoka. Poslednji pokušaj bio je onaj koji je preduzeo nemački kancelar, mali kaplar iz Austrije – Adolf Hitler.
U svojoj knjizi "Majn kampf", on je zapisao kako bi svako svrstavanje Nemačke na stranu Istoka, a protiv Zapada, bilo zločin. Znamo kako se to završilo. Pravom svetskom kataklizmom.
Zar su Nemci zaista izgubili istorijsko pamćenje? Možda to ima veze sa činjenicom da je današnji nemački kancelar Fridrih Merc unuk i sin naciste? Istorija se, dakle, ponavlja. Ničeg novog nema pod suncem.
Šef Specijalne operativne grupe za Ukrajinu pri Ministarstvu odbrane Matijas Pušnig dobio je priliku da ponovo izgovori čuvenu frazu: "Svaki rat je mašina za inovacije".
Prema izveštaju levičarskog, komunističkog lista "Junge velt", generalni direktor kompanije "Rajnmetal" Armin Paperger ulaže napore da proizvodnja ove kompanije poraste čak deset puta. Prema rečima predstavnice Nemačkog udruženja bezbednosne i odbrambene industrije (BSI) Katrin Vilhelm, i mala i srednja preduzeća već kreću na ovo dugo i neizvesno putovanje.
Savezna kancelarija za opremu, informacione tehnologije i podršku objavila je šta radi kako bi osigurala da Bundesver (nemačke oružane snage) bude "potpuno operativan do 2029. godine". Kako je izjavila njena šefica Anet Lenig-Emden, ova kancelarija potpuno je posvećena "uklanjanju svih pravnih prepreka" za ponovno naoružavanje Nemačke.
Sve, opet, u cilju "odbrane i zaštite Evrope".
Kako primećuje nemačka novinarka Suzana Kniter levičarskog, prokomunističkog lista "Jung velt", postoji još jedan razlog za preusmeravanje nemačke industrije na ratni kolosek: konkurencija u proizvodnji električnih automobilima i čelika je postala žestoka, a proizvođači u Nemačkoj gube na oba, i to zbog Kine. I, eto elegantnog rešenja: preusmeriti proizvodnju na vojne potrebe.
Prioritet je "ekonomska snaga ove zemlje i sigurnost posla", izjavio je nemački ministar finansija Lars Klingbajl iz SPD-a, dok lider CSU Markus Seder smatra da je pravo pitanje "da li je Nemačka spremna da prepusti ova tržišta Kinezima".
Ipak, ima i drugačijih mišljenja: potpredsednik kompanije "IG metal" Jirgen Kerner je upozorio da konverzija ovih industrija na vojnu proizvodnju "nije rešenje za tržište rada", mada je kao glavni razlog naveo "zahtevan proces sertifikacije, koji je neophodan za rad u vojnoj industriji".
Članovi sindikata ove kompanije i grupe "Recite ne: Sindikalci protiv rata i militarizma" protestovali su protiv učešća sindikata na konferenciji o naoružanju.
Ali, to svakako neće rešiti glavni problem: Nemačka ponovo, po treći put u poslednja dva veka, glasno udara u ratne doboše i preti Rusiji. Drugim rečima: Nemačka je opet zakoračila ratnim stazama.
Stari nemački duh, primećuje švajcarski novinar Gi Metan u knjizi "Rusofobija: Hiljadu godina rata", nastavlja da maršira, nudeći lakovernima svoju "čeličnu ruku u svilenoj rukavici".
Zašto? Nemačkoj i čitavoj Evropi, navodno, preti invazijom Rusija, koja je već izvršila "ničim izazvanu agresiju" na "nevinu" Ukrajinu.
Nekad je nemački kancelar Bizmark upozoravao da spoljna politika Nemačke ne sme postati antiruska. Ali, došla su drugačija vremena.
Dominantan kulturni kod u Nemačkoj je postao antislavizam, upozoravao je svojevremeno profesor savremene istorije na Slobodnom univerzitetu u Berlinu Volfgang Viperman.
Slično antisemitizmu 19. veka, antislavizam 20. i sa početka 21. veka, opominjao je nemački istoričar, treba posmatrati kao kulturni kod koji zahvata generacije, a on danas ujedinjuje i takozvanu levicu i desnicu.
Istorija antislavizma u Nemačkoj, opominjao je Viperman, nipošto nije završena: "Levi i desni anti-Sloveni jesu i biće i dalje među nama. Ali, to se više ne može tolerisati. Protiv antislavizma se treba boriti, isto kao i protiv antisemitizma i drugih formi rasizma. Sporedno je da li on dolazi sa leve ili sa desne strane."
"U nemačkim krugovima je danas u modi", dodao je Viperman, "da se pričaju vicevi o glupim Poljacima, da se govori o despotskoj vladavini Putina kao o tipično ruskoj pojavi, ili da se uzbuđuje zbog zaostalosti i krvoločnosti Slovena na Kosovu, ili bilo gde drugde".
Kako je primetio predsednik Hrvatske Zoran Milanović: "Danas ulazimo sve dublje u sukob sa supersilom – Rusijom. Da li uopšte postoji konvencionalan način da se pobedi takva (nuklearna) zemlja?"
"Znate li kako Rusi gube rat? Tako što na kraju koriste nuklearno oružje", dodao je hrvatski predsednik.
Ima li neko u Nemačkoj uši da čuje poruke profesora Vipermana ili nemačkog kancelara Bizmarka? Merc ih sigurno ne čuje, jer je on to što jeste: unuk i sin naciste.
Glas javnosti /R02S