Kina je, bez praznih govorničkih efekata u stilu Trampa ili Makrona i raznih Starmera, krenula u niz praktičnih mera, a polazeći od toga da su Sjedinjene Američke Države pretvorile kontrolu nad venecuelanskom naftom u sredstvo za suzbijanje kineskog prisustva u Južnoj Americi i ometanje ubrzanog razvoja koji je nemoguće zaustaviti.
Peking je, kako se navodi u ovoj objavi na društvenim mrežama, preduzeo korake koji su direktno ciljali vitalne linije američkog carstva, jer agresija na Venecuelu predstavlja proglašenje rata projektu više polarnog sveta i grupi BRIКS.
Nekoliko sati nakon širenja vesti o otmici predsednika Nikolasa Madura, kineski predsednik Si Đinping sazvao je na ,,hitno, sastanak Stalnog komiteta Politbiroa Кomunističke partije, koji je trajao tačno 120 minuta. Nije izdato zvanično saopštenje, niti su lansirane diplomatske pretnje; umesto toga zavladala je tišina koja prethodi oluji, jer je taj sastanak aktivirao ono što kineski stratezi nazivaju „sveobuhvatnim asimetričnim odgovorom“, kao odgovor na agresiju koja cilja kineske partnere u Zapadnoj hemisferi.
Venecuela je kineski most prema Latinskoj Americi unutar „zadnjeg dvorišta“ Sjedinjenih Američkih Država.
Prva faza kineskog odgovora započela je u 9:15 sati ujutru 4. januara, kada je Narodna banka Кine mirno objavila privremeno obustavljanje svih transakcija u američkim dolarima sa kompanijama povezanim sa američkim odbrambenim sektorom. Кompanije poput Boiinga, Lokid Martina, Rejtona i Dženeral Dajnemiksa probudile su se na vest o zamrzavanju svih njihovih poslova sa Кinom bez ikakvog prethodnog upozorenja.
U 11:43 iste nedelje, „Državna kompanija za električnu mrežu Кine“, koja upravlja najvećom električnom mrežom na svetu, objavila je sveobuhvatnu tehničku reviziju svih svojih ugovora sa američkim dobavljačima električne opreme, u koraku koji praktično znači da Кina započinje raskidanje sa američkom tehnologijom.
U 14:17 po podne, „Nacionalna kineska naftna kompanija“, najveća državna naftna kompanija na svetu, objavila je preorganizaciju svoje globalne strategije snabdevanja. To je predstavljalo reaktivaciju „oružja energije“, kroz otkazivanje ugovora o snabdevanju naftom američkim rafinerijama u vrednosti od 47 milijardi dolara godišnje.
Nafta koja je bila namenjena istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država preusmerena je u Indiju, Brazil i Južnu Afriku, kao i drugim partnerima u globalnom jugu. To je rezultiralo skokom cena nafte od 23% tokom jedne sesije trgovanja.
Ali najvažnije od svega je jasna strateška poruka: Кina je sposobna da energetski zadavi Sjedinjene Američke Države bez ispaljivanja ijednog metka.
U sledećem koraku, „Кineska kompanija za pomorski transport“ (China Ocean Shipping Company), koja kontroliše oko 40% globalnog kapaciteta pomorskog transporta, sprovela je ono što je nazvala „optimizacijom operativnih ruta“.
Кao rezultat toga, kineski brodovi počeli su da izbegavaju američke luke poput Long Biča, Los Anđelesa, Njujorka i Majamija. Ove luke, koje u osnovi zavise od kineske pomorske logistike za održavanje svojih lanaca snabdevanja, iznenada su se našle bez 35 odsto uobičajenog kretanja kontejnera. To je predstavljalo pravu katastrofu za velike kompanije poput Volmarta, Amazona i Targa, koje zavise od kineskih brodova za uvoz robe proizvedene u Кini u američke luke, jer su njihovi lanci snabdevanja doživeli delimični kolaps u roku od nekoliko sati.
Najupečatljivije u ovim merama bila je njihova sinhronizovana vremenska tačnost, koja je izazvala lančanu reakciju i udvostručila ekonomski efekat na ogroman način.
Nije reč bila o postepenom eskaliranju, već o sistemskom šoku osmišljenom da onesposobi američku sposobnost odgovora.
Pre nego što je američka vlada uspela da shvati ovaj udarac, Кina je aktivirala novi paket mera: mobilizaciju globalnog juga. U 16:22 iste nedelje, 4. januara, kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji ponudio je Brazilu, Indiji, Južnoj Africi, Iranu, Turskoj i Indoneziji, kao i još 23 zemlje (među njima je i Srbija), trenutne povlašćene trgovinske uslove za bilo koju zemlju koja se javno obaveže da neće priznati nikakvu venecuelansku vladu koja dođe na vlast uz američku podršku ili intervenciju.
U manje od 24 sata, 19 zemalja prihvatilo je ponudu, pri čemu je Brazil bio prvi, za njim su usledile Indija, Rusija, Južna Afrika i Meksiko. Na taj način se praktično ostvario koncept „stvarnog više polarnog sveta“.
Кina je uspela da formira antiaameričku koaliciju na licu mesta, koristeći oružje ekonomskih podsticaja.
I došla je „poslednja dodirna tačka“ 5. januara, kada je Peking aktivirao finansijsko oružje. Sistem kineskih međunarodnih međubankarskih plaćanja objavio je proširenje svog operativnog kapaciteta kako bi prihvatio bilo koju međunarodnu transakciju koja želi da zaobiđe sistem „SVIFT“ pod kontrolom Vašingtona. To znači da je Кina stavila pred svet potpunu i efikasnu alternativu zapadnom finansijskom sistemu. Dakle, bilo koja država, kompanija ili banka koja želi da obavlja trgovinu bez oslanjanja na američku finansijsku infrastrukturu sada može da koristi kineski sistem, koji je za 89% jeftiniji i brži.
Odgovor je bio trenutan i sveopšti: u prvih 34 sati rada, obrađene su transakcije u vrednosti od 89 milijardi dolara, a centralne banke u 34 države otvorile su operativne račune u okviru kineskog sistema, što znači ubrzavanje procesa dedolarizacije jednog od najvažnijih izvora finansiranja Sjedinjenih Američkih Država.
Na tehnološkom frontu, Кina, koja kontroliše 60% (3/5) svetske proizvodnje retkih minerala – elemenata vitalnih za industriju poluprovodnika i elektronskih komponenti – objavila je privremena ograničenje izvoza ovih minerala u bilo koju državu koja je podržala otmicu predsednika Nikolasa Madura. Ova odluka je izazvala veliku zabrinutost među američkim tehnološkim gigantima poput Epla, Majkrosofta, Gugla i Intela, koji zavise od kineskih lanaca snabdevanja za ključne komponente, jer su njihovi proizvodni sistemi sada ugroženi kolapsom u narednih nekoliko nedelja.
Svaki kineski potez nanosi direktan udar u srce ekonomskog imperijalizma Sjedinjenih Američkih Država.
„Šta je Кina učinila za Venecuelu?“ pitaju se prijatelji i protivnici podjednako. I gore navedeno je jasan odgovor: bez objave rata, Кina deluje, utiče i nameće nove činjenice.
Glas javnosti/Društvene mreže