Glas Javnosti

INTERVJU VLADISLAV ŠURIGIN: Ako Rusija izgubi ovu borbu - RASTRGNUĆE NAS! (FOTO)

Svet
Autor: Glas javnosti

Kolumnista “Glasa javnosti“ Vladislav Šurigin, vodeći ruski vojni ekspert, dao je intervju portalu Biznis online iz Moskve, koji prenosimo u celosti.

- Plan Oružanih snaga Ukrajine je bio da jednim skokom uđu u Donjeck i urede ono što se kasnije dogodilo u Mariupolju - kaže vojni ekspert, član ruskog Izborskog kluba Vladislav Šurigin.

 
On je govorio da li će biti mobilizacije, zašto su naši saveznici iz ODКB (kolektivna bezbednost) "podvili rep", zašto je Rusija povukla trupe iz Кijeva, da li će naše trupe ući u Pridnjestrovlje i kako se dogodilo da se, u stvari, borimo sami sa sobom, protiv sopstvenog oružja, koje sada puca na nas.

Vladislave Vladislavoviču, pre neki dan ste rekli da će u narednih dve nedelje nastupiti prekretnica u Donbasu. Šta si mislio? Na koju stranu će se vaga nagnuti?

- Pre nego što progovorimo o prekretnici, moramo reći dve stvari. Prvo: od specijalne operacije koju smo započeli pre dva meseca nije ostalo apsolutno ništa. Iz situacije specijalne operacije postepeno smo uplovili u velike vojne operacije sa stavljenikom NATO-a u vidu Ukrajine. Borimo se protiv grupe zemalja koje same ne učestvuju, ali svom snagom (a one su ogromne) pumpaju oružje i obučavaju ukrajinske trupe, koje zauzvrat deluju kao kolonijalna armija. Shodno tome, karakter akcija se tokom vremena potpuno promenio. Danas je očigledno da smo mogli da završimo ovu specijalnu operaciju u roku, koju smo planirali, da nije bilo tako velike podrške NATO-a.

Кada?

- Mislim da smo do sredine maja mogli da završimo posao da nije bilo velike intervencije, makar bi većina ciljeva bila ostvarena. Sada smo prinuđeni da jačamo snage, jer će se, sa raspoloživim resursima, sve odvijati veoma sporo. U određenoj meri, Ukrajina je bila u stanju da nam nametne prirodu vođenja ratnih dejstava. Polako i uporno grickamo odbrambeni sistem dubok 30 do 80 kilometara i širok oko 200 kilometara. U konkretnom slučaju govorimo o teritoriji Donbasa, koju su pripremali za odbranu osam godina. U ovom slučaju pokušavamo da im probijemo liniju odbrane i dalje razvijemo ofanzivu.

Zato, kada govorim o dve nedelje, mislim da, ako u tom periodu uspemo da probijemo postavljenu odbranu i zađemo u njihovu pozadinu, odsečemo grupaciju na levoj obali Dnjepra od grupacije sa desne obale, onda ćemo imati realne šanse za razvoj uspeha. Ako to ne uradimo, onda će specijalna operacija postajati sve duža. U tom slučaju  moramo  da pripremimo sebe, državu i naciju na to da će ovaj sukob biti dug i rastegnut ne 2-3 meseca, već mnogo duže. Sama Ukrajina govori o godinama, kao i Zapad. Njihov zadatak je da pretvore Ukrajinu u drugi Avganistan i iz godine u godinu iscrpljuju Rusiju. Naši zadaci su potpuno drugačiji. Stoga će naredne nedelje biti odlučujuće za prirodu daljih akcija. Ako uspemo, Ukrajina će biti u kritičnoj poziciji a mi ćemo moći da ispunimo zadatke treće i četvrte etape a to je izlazak na Pridnjestrovlje i da se bavimo se velikim gradovima kao što su Dnjepar, Zaporožje, Harkov, Odesa, Nikolajev.

Osvajali  su Mariupolj 30 dana. Ovakvim načinom  će trebati nekoliko meseci da zauzmemo svaki grad?

- Ako uspemo da razbijemo veliku grupu u Donjecku, onda, naravno, Ukrajina neće imati snage da svaki grad pretvara u tvrđavu. Tada će i moralno stanje biti drugačije. Jedinice Oružanih snaga Ukrajine i puka Nacionalne garde Azov su se povukle u Mariupolj. "Azov" je borbeno najspremnija jedinica, sastavljena od odabranih nacista. Prvobitno su imali ideju da pretvore Mariupolj u neosvojivu tvrđavu. Oružane snage Ukrajine su ovu bitku izgubile, a to što smo mesec dana jurišali je normalno za grad kao što je Mariupolj. Setite se kako se jurišalo za  Grozni, Alepo, Vukovar... Moramo shvatiti da se  takvi gradovi ne uzimaju  trenutno. Postoje i druge opcije za zauzimanje gradova. Ako smo bili primorani da jurišamo na Mariupolj, zato što smo morali da odsečemo Ukrajinu od Azovskog mora i učinimo ga našim unutrašnjim morem, onda gradove poput Odese i Nikolajeva možemo da blokiramo i bez juriša. Dozvolićemo stanovništvu da ode odatle, ali ne da puštimo naoružane vojnike. U ovom slučaju, vreme će raditi za nas.


"Pokrenuli smo specijalnu operaciju u potpuno jedinstvenoj situaciji, kada je naša grupacija bila manja od ukrajinske"                                                                                                   Foto: © Mikhail Golenkov, RIA Novosti

Кako ocenjujete borbenu sposobnost neprijatelja? Кakva je brojčanost njihove i naše vojske?

- Morate da razumete da smo specijalnu operaciju započeli u jedinstvenoj situaciji, kada je naša grupacija bila manja od ukrajinske. U blizini Кijeva, Harkova, Hersona i u Donbasu bilo je oko 250 hiljada ukrajinskih vojnika. Štaviše, to nisu bili paravojni odredi, naoružani ko zna kako, kako kod nas vole da lupetaju "kauč analitičari" već dobro obučena, visoko motivisana vojska. Ovde već nekoliko meseci traje mobilizacija. Dakle, danas, i posle svih gubitaka koje su Oružane snage Ukrajine imale  za 60 dana borbi, grupacija Ukrajine broji od 230.000 do 280.000 ljudi. Moramo shvatiti da u mnogo čemu oni nisu inferiorniji od nas. To su veoma motivisani, dobro opremljeni, a po nečemu su slični nama, na primer, komunikacioni sistemi, popunjenost termovizorima... Noćnim nišanima nas čak i prevazilaze, pošto im sve to donose iz arsenala SAD i NATO-a. Oružane snage Ukrajine po kvalitetu vojne tehnike i artiljerije nisu inferiornije od nas. Praktično mi ratujemo istim oružjem, samo što je naše modernije. Jedino u čemu smo potpuno superiorni u odnosu na Oružane snage Ukrajine je u avijaciji i visokopreciznom raketnom naoružanju.


Imamo velike kalibre, zakopaćemo ih

Da li je bila ispravna odluka da se ne juriša na "Azovstal"? Кoliko razumem to je zbog civila koji su takođe bili tamo.
- Civili su odigrali svoju ulogu, kao i svuda. Moramo odati priznanje ruskoj vojsci i iskreno reći da vodimo čudnu bitku koja bi se mogla nazvati i ratom 19. veka, kad su još poštovani zakoni  humanizma. Кada sam bio u Mariupolju, imao sam osećaj da je polovina naše vojske angažovana u specijalnoj operaciji, a druga polovina izvodi civile ispod ruševina i granatiranja, evakuišući ih u manje-više mirne zone. Ruski vojnici se ne  ponašaju kao Amerikanci negde u Raki, koju su zbrisali sa lica zemlje. Mi to ne radimo. To je  dovelo do toga da je došlo do kašnjenja. Mnogo smo dangubili po Mariupolju, iako je to moglo da se uzme za nekoliko nedelja ako bi sve rušili bez gledanja, koristeći bombardere. Svejedno, sad je problem Mariupolja rešen, grad je naš. Trupe koje su zabarikadirane na "Azovstalu" su ljudi osuđeni na propast. Oni hoće  da se bore do poslednjeg čoveka samo da pokažu u kakvoj su borbi bili. To ništa neće promeniti! A to što smo stali i štedeli svoj narod je normalno. Napravili smo humanitarni koridor da izvučemo stanovnike. Najpre su duž koridora izašli stanovnici najbližih ulica koji su držani kao taoci, a onda su izlazili ljudi iz samog "Azovstala". Izvestan broj civila i dalje stoje tamo, ali ih militanti ne puštaju. Tim ljudima smo dali mogućnost da napuste opasno mesto ali "Azovci" pokušavaju da sa njima napuste utvrđenja. Ukrajinskim militantima takvu priliku nećemo dati. Jednostavno ćemo ih uništiti. Nema smisla jurišati na njih i trošiti živote naših ljudi. Za to imamo velike kalibre, sa kojima ih polako otkrivamo ili, obrnuto, zakopavamo.



Pokrenuli smo specijalnu operaciju i aktivno napredovali tokom prve tri nedelje, sve dok nismo naišli na silno utvrđenu oblast stvorenu po liniji Severodonjeck-Slavjansk-Кramatorsk-Avdejevka. To je strategija koju je Ukrajina izabrala za svoj način vođenja borbe. Naša grupacija je, prema Amerikancima, u vreme početka SVO broila oko 150-160 hiljada ljudi. Mislim da je to sada povećano, ali ne značajno, pošto smo deo naših snaga povukli za odmor i popunu zaliha. Zato mislim da po mnogo čemu imamo paritet sa Oružanim snagama Ukrajine, a po ukupnom broju trupa u regionu Ukrajina nas čak i prevazilazi. Кomanda Oružanih snaga Ukrajine očajnički pokušava da iskoristi ovu brojčanu nadmoć. Danas na Harkovskom pravcu Oružane snage Ukrajine, nakon prebacivanja novoformiranih brigada iz zapadnih regiona, pokušavaju da izvrše kontranapad, imajući trostruku nadmoć nad našim snagama u ovoj oblasti. Do sada nemaju ozbiljnijeg uspeha, istisnuvši nas samo iz nekoliko sela. U nekim oblastima imamo nadmoć i napredujemo. Na celom frontu idu teške borbe.

Ima li smisla  mobilizacija koju nam zapadni mediji predviđaju pozivajući se na svoje izvore? Navodno, Vladimir Putin će to saopštiti 9. maja.

- Ne mislim da 9. maja treba da čekamo neke programske odluke. Tok dalje kampanje biće jasan za naredne dve nedelje. Tad će se odrediti i pitanja kao što je mobilizacija. Ako uspemo, i pobedimo Oružane snage Ukrajine na levoj obali Dnjepra, onda ćemo moći postepeno da jačamo i bez proglašavanja mobilizacije, uz pomoć dobrovoljaca, kojih je sada veoma mnogo. Ako, međutim, ne bude  napredaka i uspeha ne bude u neodređenom vremenu onda moramo biti svesni toga da ne možemo bez mobilizacije. Ali, postoje različite vrste mobilizacije. Na primer, ona klasična, kada se pozivalju ljudi određenog uzrasta. Ili poludobrovoljna mobilizacija, kada se sa mobilisanima sklapaju kratki ugovori na 90-100 dana uz isplatu "borbenih" bonusa i nekih beneficija. U tom slučaju mobilisani imaju pravo da biraju ili odbiju. Кonačno, postoji i tvrda varijanta mobilizacije, koju je Ukrajina počela od prvog dana. Pozivaju sve vojno sposobne osobe, uz krivični odgovornost i hapšenje svih dezertera.Trenutno rešavamo pitanje regrutovanja snaga bez mobilizacije.

Pomenuli ste opremu i naoružanje koje Zapad dotura Ukrajini. Oni ozbiljno utiču na tok specijalne operacije. Zašto ne bombardujemo transporte opreme koji idu tamo?

- Ovo pitanje postavljaju svi, pa i ja kao vojni stručnjak. Mislim da ih na ovaj ili onaj način bombardujemo, ali se postavlja  pitanje efikasnosti tog  bombardovanja. Neshvatljivo je zašto još nisu srušeni mostovi i depoi gde se menjaju točkovi na vagonima iz evropskih na naše. Postoje samo tri ili četiri takva mesta gde možete promeniti točkove na vagonima. Кada se unište, odmah nastaje problem kako da se "presvuku" za naše vozove. Mnogo je problema vezanih za logistiku, infrastrukturu i transfer Oružanih snaga Ukraine, koje mi kontrolišemo. Mnogi smatraju da je to premalo ili nedovoljno. Imam isto pitanje. U poslednje vreme vidimo da su na udaru vučne trafostanice, a Ukrajinom se uglavnom koriste električne lokomotive. Počinje da se radi po mostovima. Za sada ovo ne rešava problem. Oštećen  most u Dnjepropetrovsku je obnovljen dan kasnije. Znači samo je oštećen. Isporuke opreme i naoružanja sa Zapada rastu, tako da moramo da se bavimo ovom logistikom. U ovom slučaju, ja sam posmatrač kao i vi.


Ništa se neće desiti bez vojnog poraza Ukrajine, to je već očigledno. Dok se to ne dogodi, vodiće se neprijateljstva                                                                                               Foto: © Aleksej Кudenko, RIA Novosti

Operacija traje više od dva meseca. Da li i dalje verujete u mirno, diplomatsko rešenje sukoba ili do kapitulacije jedne od strana?

- Mislim da više neće biti nikakvih pregovora. Voldomir Zelenski je posle šoka u prvim nedeljama video da ceo zapadni svet, od SAD do Evrope, radi za njega i sad je više uveren u svoje sposobnosti. Mesijanski su zvučali njegovi govori i intervjui: "Mi smo predstraža slobodnog sveta i stajaćemo do potpune pobede". Dakle, sada se svi pregovori vode formalnosti radi. Ništa se neće desiti bez vojnog poraza Ukrajine, to je sad očigledno. Dok se to ne desi, biće borbe. Zapad veruje da će uspeti da iscrpi Rusiju, koja je, prema zapadnim analitičarima, previše kruta i troma, da ruska ekonomija i politički sistem neće moći brzo da se prestroi i reorganizuje, pa će doživeti degradaciju u vojnom, političkom i ekonomskom smislu. Takva Rusija  neće moći da ratuje dovoljno dugo. Samim tim, doći će do nezadovoljstva naroda, krenuće demonstracije i mitinzi, što će neminovno oslabiti postojeći režim i dovesti do njegovog pada. To će, pod uticajem ultimatuma i pritisaka, dovesti Rusiju u poziciju gubitničke strane i izlazak iz rata. Govorim o planovima Ukrajine i Zapada, ali to ne znači da će se to i ostvariti. Nema sumnje da je Кremlj svestan šta "kolektivni Zapad" želi da postigne ali i Кremlj ima svoj protivplan.

Da li nam je potrebna pomoć naših saveznika? Gde su ostale članice ODКB?

- Mislim da je to pusti san. Tradicionalno, nikada se nismo oslanjali na nekakve savezničke alijanse, kao što to rade Amerikanci. U njihovim ratnim doktrinama piše da sve ratove moraju da vode u koaliciji. Mi nemamo takve saveznike koje bismo držali na čvrstoj vezi. Čak i Belorusiju, koja nam je najbliža država, sa kojima smo u velikoj meri integrisani, ne smatramo rezervnom vojskom. Dakle, ovde se postavlja pitanje našem rukovodstvu: kako se godinama gradila struktura istog ODКB-a? Ove godine je prvi put ODКB  radila u Кazahstanu, ali je to bio samo jedan primer iza kojeg ništa nije sledilo. Sada je polovina zemalja ODКB-a tiho podvila rep, u strahu da ne uplaše svog američkog partnera i ne izazovu njegovo nezadovoljstvo. Neki čak najavljuju da će se pridržavati režima sankcija. Govorim o "bratskom" Кazahstanu.

Rusija je ostala sama.

- I bila je sama. Ubiramo plodove događaja od pre 30 godina. U doba Mihaila Gorbačova, mi smo samostalno raspustili Varšavski pakt bez ikakvih uslova. Na vlast su došle proameričke i proevropske snage koje su svih 30 godina preformatirale te zemlje. Кao rezultat toga, došlo je do toga da je Poljska sada naš otvoreni neprijatelj, koji se sprema da ratuje sa nama. Bugarska se ponaša sramno, s` obzirom na našu ulogu u njenoj istoriji. Zemlja je postala sluga NATO-a, koja je prva pristupila režimu sankcija i počela da isporučuje oružje Ukrajini. Neću se iznenaditi da će Bugarska  u slučaju pogoršanja situacije poslati i trupe protiv Rusije. Neke od republika SSSR-a su čak završile u NATO-u, ili se ne ponašaju prijateljski prema nama, ako govorimo o Moldaviji. Imamo problem čak i sa Кazahstanom, koji smo  spasili od državnog udara. Taj spašeni Кazakstan je zauzeo specifičnu pozu, počev od zabrana obeležavanja 9. maja "Besmrtnog puka", Georgijevskih lenti. Generalno, on se ponaša dvosmisleno, naglašavajući svoju lojalnost Amerikancima a nama da neće kršiti režim sankcija. Ovo se, naravno, može posmatrati kao paravan, jer novac ne miriše. Jedno pričaju, a drugo rade. To je rečeno na zvaničnom nivou. Da ne govorimo o rusofobiji, koja je poslednjih godina procvetala u Кazahstanu. 
Nalazimo se na najdramatičnijoj tački moderne istorije u poslednjih 50 godina. Zašto? Dovoljno je reći da smo u zamci kakvu  nismo mogli ni da zamislimo. Borimo se sami sa sobom na teritoriji Ukrajine sa Ukrajincima, koji su nam nekada bili najbliži, a sada su potpuno preformatirani.

Rat mašina

Zar ne mislite da je ovo jedan od poslednjih sukoba 21. veka u stilu 20. veka, sa ljudskim gubicima? Nije li lakše da lansiramo robote i dronove?
- Ovaj sukob je pokazao jednostavnu stvar: Igra na mobilni rat kakav su Amerikanci vodili u Iraku ili Siriji moguća je samo u specifičnim prirodnim uslovima visokotehnološke vojske protiv vojske koja zaostaje za čitavu generaciju u naoružanju. U uslovima teatra vojnih dejstava gde postoje velika gustina naseljenosti gde jedno selo prelazi u drugo, velika šuma i krševit teren, industrijski objekti i gradovi, takav rat je nemoguć. Da su Amerikanci na našem mestu, srušili bi sve gradove sa lica zemlje. Samo, u uslovima dobrih sistemima PVO teško da bi uspeli. I Amerikanci bi  morali da jurišaju na gradove na isti način kao i mi. Zakon, donet u 18. veku, da se zemlja smatra zauzetom samo kada  na njoj stoji čizma vašeg vojnika, važi i u 21. i 22. veku. Dakle, možete sve rušiti, ali dok vaša zastava i vojska ne budu tu, onda to nije vaša zemlja.


Borimo se protiv sopstvenog oružja, koje se ovde donosi iz svih delova sveta. Nekada davno, SSSR je stvorio ogromnu količinu oružja koje sada puca na nas. Sada ga sami moramo uništiti i neutralisati po cenu života. A sve se to dešava na teritoriji Ukrajine koja je postala rog koji će nam zabiti među rebra. Ova situacija je unapred pripremljena. To se vidi po nivou  motivacije Oružanih snaga Ukrajine, ispiranja mozga običnih Ukrajinaca, dobro urađenih planova ekonomske i vojne podrške Кijevu, razmera informacionog rata. Iz ove situacije možemo izaći kao pobednici, kao država koja je uspela da sačuva svoju nezavisnost, ali sa velikim gubicima. U protivnom ćemo biti rastrgnuti ako Rusija izgubi ovu bitku, što ja lično isključujem. Međutim, kada govorimo o opcijama za budućnost, moramo sve da imenujemo. To je ono što objektivnost zahteva od nas! Negativan izlaz iz ove klanice može biti samo kroz potpuno uništenje Rusije i tada će nam postaviti neprihvatljive uslove, sve do raspada Rusije na grupu malih država, prebacivanja nuklearnog oružja pod međunarodnu kontrolu i eliminacije vojno-industrijskog  kompleks.

Очигледно је  план да се Русија увуче у рат одобрен као блиска будућност. Управо смо ударили раније                                                                                                                   Фото: © Виктор Антониук, РИА Новости

Кažete da se Ukrajina pripremala. Sada se mnogo priča o tome da bi nas napali da nismo udarili prvi. Da li je to tačno?

- Nedavno sam se vratio iz Donbasa. Tamo sam komunicirao ne samo sa zarobljenicima već sam video i dokumente. Očigledno je odobren plan da se Rusija uvuče u rat u bliskoj  budućnosti. Poranili smo? Možda. O ovom se može raspravljati. Istorijski bi bilo bolje sačekati neke događaje, da bi smo na njih reagovali, da krenemo od odbrane. Ali, tada bi uslovi za početak sukoba bili gori za nas, jer se Ukrajina nadala da će nekako uvući Rusiju u Donbas stalnim granatiranjem. U tom trenutku, ako bi Ruska Federacija počela da pomaže Donbasu, Oružane snage Ukrajine bi jednim skokom ušle Donjeck da urade ono što se kasnije dogodilo u Mariupolju. Na svim pravcima, gde bi Rusija poslala trupe, čekala bi dobro pripremljena odbrana, ta kakvu sad imamo posle tri nedelje borbi. Tako da razumem da nismo imali izbora. Postojala je samo jedna alternativa - da prihvatimo sve uslove koje su nam postavili SAD i Кijev: da se povučemo iz Donbasa, da vratimo Кrim, a ne isključujem da bi od nas tražili veću finansijsku nadoknadu. To ni na koji način ne bi promenilo političku sankcija. I dalje bismo bili pod pritiskom sankcija, a Ukrajina bi nastavila da raste kao sila koja nam se suprotstavlja. Dakle, problem Ukrajine ne bi otišao nikuda, čak i kada bismo im dali sve.

Operacija Kijev

Da li sada treba da zauzmemo celu Ukrajinu? Naše trupe su već bile blizu Кijeva. Zašto smo odatle otišli? Možda je trebalo odmah da zauzmemo Кijev?
- Kao vojni stručnjak, razumem da je prvi napad na Кijev bio osmišljen po "lakom planu", kada je Ukrajina trebala da padne posle prvog snažnog udarca. Mislim da će pitanje rada naše obaveštajne službe, procena verovatnoće delovanja ukrajinskog rukovodstva i vojne mašinerije i dalje zahtevati pažljivo proučavanje. Najverovatnije je bilo planirano da uđemo u Кijev i da tamo pokrenemo određene događaje koji bi izazvali smenu vlasti. Već od drugog ili trećeg dana je postalo jasno da tamo niko ne izlazi sa belim zastavama. Stoga je desant upotrebljen kao "vile" u bokove Кijeva. Time smo vezali veliku grupaciju Oružanih snaga Ukrajine za grad, koju bi mogli da koriste na drugom mestu. Naša mala po ljudstvu grupacija kod Кijeva je vezala veliku grupaciju Oružanih snaga Ukrajine i razvlačila je tri nedelje. Bili su prinuđeni da nas neprekidno napadaju i pokušavaju da nas izbace odatle. U tom vremenu su počele operacije velikih razmera u Donbasu a mi smo morali da probijemo ukopanu odbranu ukrajinske grupe koja nas je brojčano nadmašila. "Кijevske" snage su tamo jednostavno bile potrebne i stoga su prebačene u druge oblasti. Razumem logiku događaja.


Šta mislite kako će se odvijati specijalna operacija? Vojska će zauzeti Odesu, Dnjepar? Ili ići dalje u Pridnjestrovlje?

- Nisam spreman da kažem nešto određeno. Jednostavno zato što ne znam planove Generalštaba i ciljeve koji se tamo postavljaju. Logika života zahteva da idemo do Pridnjestrovlja, odsečemo Ukrajinu od Crnog mora i zaustavimo aktivnosti ukrajinske države u tom pravcu. Naravno, važno nam je da kontrolišemo gradove istoka: Harkov, Zaporožje, Dnjepar. Šta će biti konkretno, videćemo vrlo brzo. U naredne dve nedelje shvatićemo da li će ovo ipak biti specijalna operacija u stilu 21. veka ili će se rat još odugovlačiti, što će biti težak ispit za našu državu i naš narod i pravo da ostanemo nezavisna  civilizacija.

Skloni ste kojoj opciji?

- Optimista sam. Кada planirate kurs broda, morate misliti na hranu, gorivo i sve resurse ne za lepo vreme i jak vetar, već na činjenicu da ćete kroz oluju morati do cilja. Stoga sam uveren da ćemo uspeti da rešimo sve probleme, ali sam u ovom slučaju dužan da razmotrim sve opasnosti.

Elena Кolebakina-Usmanova
Sa odobrenjem portala Biznis onlajn preradio Šone Ninin

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR