On je dodao i to da pod hitno treba održati
rusko-evropski samit, po mogućstvu i pre rusko-američkog samita.
Orbanov trenutak
Pavlović ističe da mađarski premijer ima pravo i naglašava da se po ko zna koji put ovim potezom Evrope potvrdilo da ona zapravo nema stolicu na ozbiljnim pregovorima i da je izvan igre.
On objašnjava da Amerika prilikom sukoba sa drugim velikim silama, kao što su Kina i Rusija, ujedno ima i korist od toga jer zahteva od svojih zapadnih partnera da se odreknu svojih finansijskih, trgovinskih i drugih interesa i da ih usmeravaju ka Americi koja im, uzgred, prodaje oružje i uvodi carine.
Za razliku od toga, EU bi morala da prednjači u želji da normalizuje odnose sa svima u svetu, a to počinje sa Ruskom Federacijom, ali onda bi morala da poboljšava odnose i sa Kinom i sa svima ostalima, što oni takođe ne čine, prateći američku politiku. Orban je iskoristio dobar trenutak kada je onako blamantno za Evropsku uniju na temu Ukrajine, dakle ključnog evropskog pitanja, poentirao kako bi pojačao pozicije sopstvene politike.
Evropa insistira na onoj istoj politici globalističkog imperijalizma koji je važio za vreme Bajdenove administracije i oni ne žele ništa drugo osim poraza Ruske Federacije, tvrdi Pavlović.
Njihova jedina vizija budućnosti je da vladaju svetom, a preduslov i jedan od koraka ka tome je nanošenje strateškog poraza Ruskoj Federaciji. Oni misle da povećavanjem pritiska može doći do tog ruskog strateškog poraza, uopšte ne uviđajući da je to potpuna besmislica, da ni do kakvog strateškog poraza uopšte i nikada ne može doći. Oni prosto ostaju ljudi na marginama, na stranputici u odnosu na istorijske tokove i stvarna kretanja, a ujedno nemaju ni ekonomsku ni političku stabilnost ili bar vojnu snagu.
Na EU ne misli više niko, tvrdi naš sagovornik. On objašnjava da je glavni preduslov za sklapanje mira ili prekida vatre taj da
Ukrajina, ili bar ono šta bude ostalo od nje, ne može nikada više predstavljati pretnju Ruskoj Federaciji. To, na prvom mestu, znači da
nikada i ni pod kakvim uslovima ne može postati deo NATO, da ne može imati raspoređene strane trupe po svojoj zemlji ili bili kakva ofanzivna sredstva.
Takve uslove može garantovati i obezbediti samo Amerika. Evropska unija se u tome ne pita, a pored toga ona neće ni da čuje da se uopšte može razgovarati o tome da Ukrajina ne bude u NATO paktu.
Tramp želi brzi razgovor sa Putinom zato što je pritisak unutrašnje javnosti u Americi veliki i forsiraju ga da obelodani dosije Epstajn. Taj pritisak je toliko veliki, da Tramp traži neki događaj koji će odvratiti pažnju javnosti od te teme i prebaciti je na neku drugu.
Pored unutrašnje panike koja ga primorava da fokus preusmeri drugde, Tramp ujedno i realnije pristupa celom problemu u Evropi. On mu ne pristupa iz ideoloških pozicija, već ipak nešto realnije sagledavajući stvari. To, naravno, nije ni izbliza suštinsko realno sagledavanje, ali ipak je mnogo realnije od sagledavanja Evropske unije.
Tramp postigao što je hteo, a to je da ima sporazum o isisavanju ekonomskih potencijala, u ovom slučaju Evropske unije, ka Americi, zaključuje Pavlović.
Glas javnosti /S04S