Šetajući ulicama Barselone, shvatio sam strašnu istinu: Evropa je mrtva. Mrtva je u Aušvicu. U Aušvicu smo spalili našu kulturu, naše razmišljanje, našu kreativnost i naš talenat. Ubijena je nacija koja je iznedrila velike ljude koji su promenili svet.
Njihov doprinos oseća se u svim oblastima života – u nauci, umetnosti, međunarodnoj trgovini, ali pre svega u činjenici da su svetu dali pojam „savesti“. A mi, pod izgovorom tolerancije i željom da se oslobodimo virusa rasne mržnje, otvorili smo vrata Evrope za dvadeset miliona muslimana.
Umesto bogatstva, doneli su nam glupost i neznanje, verski radikalizam, netoleranciju, kriminal i siromaštvo koje je posledica nerada i nevoljnosti da se obezbedi pristojan život porodici.
Prelepi gradovi Španije pretvoreni su u delove trećeg sveta, preplavljeni prljavštinom i kriminalom. Oni žive u besplatnim stanovima koje obezbeđuje država, a iza zidova tih stanova planiraju kako da unište naivne „vlasnike“.
Naša tragedija je u tome što smo zamenili kulturu fanatičnom mržnjom, kreativni talenat darom uništenja, a inteligenciju zaostalosti i primitivnim predrasudama.
Zamenili smo mirnošću Rusa, njihovu posvećenost sigurnoj budućnosti svoje dece i tvrdoglavu vezanost za život – koji smatraju svetim i nepovredivim – onima koji traže smrt: sebi, drugima, našoj deci i njihovoj deci.
Kakvu si strašnu grešku napravila, nesrećna Evropo!
Nedavno je u Engleskoj iz školskih programa izbačeno pomenjanje Holokausta jer „vređa“ muslimansko stanovništvo koje poriče da se Holokaust ikada dogodio. Ovo je strašan znak onoga što polako obuzima svet – jezivo svedočenje o lakoći predaje zemalja.
Glas Javnosti/ Društvene mreže