Tako je Evropska unija prenela na Evropsku komisiju hitna ovlašćenja da nastavi blokadu oko 210 milijardi evra ruske državne imovine (deviznih rezervi Centralne banke Rusije, državnih obveznica, sredstva ruskih državnih banaka u evropskim finansijskim institucijama) bez potrebe za njenim periodičnim obnavljanjem.
Usvajanjem ovog mehanizma, EU je de fakto napustila pravilo da se sankcije obnavljaju jednoglasno svakih šest meseci, što je do sada omogućavalo pojedinim članicama, pre svega Mađarskoj i Slovačkoj, da glasanjem protiv dovedu u pitanje produženje mera i eventualno odmrzavanje ruske imovine.
U slučaju poslednje dve zemlje nije po sredi iznenadna rusofilija već činjenica da se 190 milijardi evra nalazi u belgijskom finansijskom depozitaru "Jurokliru", a u Francuskoj još 18 milijardi evra.
Iako formalno nije doneta odluka o konfiskaciji, EU je po prvi put vezala državne devizne rezerve jedne zemlje za finansiranje sukoba, relativizovala princip imuniteta centralnih banaka, budući da su njihove devizne rezerve do sada smatrane gotovo apsolutno zaštićenim po međunarodnom pravu, pokazala spremnost da politički ciljevi nadjačaju norme međunarodnog prava.
Uoči glasanja premijer Mađarske Viktor Orban upozorio na kraj vladavine prava u EU:
"Vladavina prava u Evropskoj uniji, današnjom odlukom, dolazi do kraja, a evropski lideri se stavljaju iznad pravila. Umesto da štiti poštovanje ugovora EU, Evropska komisija sistematski siluje evropsko pravo. To čini kako bi nastavila rat u Ukrajini, rat koji očigledno nije moguće dobiti. Sve se ovo dešava usred bela dana, manje od nedelju dana pre sastanka Evropskog saveta, najvažnijeg tela Unije za donošenje odluka, koje okuplja šefove država i vlada. Ovim se vladavina prava u Evropskoj uniji zamenjuje vladavinom birokrata. Drugim rečima, briselska diktatura je zavladala."
Oni koji su glasali "za" stali su iza objašnjenja Evropske komisije koja tvrdi da bi vraćanje zamrznute imovine Rusiji moglo da izazove ozbiljne poremećaje u evropskoj privredi, kao i da bi moglo "podstaći hibridne napade Kremlja širom Unije". Tako je zamrzavanje ocenjeno kao primerena mera radi izbegavanja daljih posledica neviđenih razmera po ekonomsku situaciju Evropske unije.
Budući da je Brisel strahovao da bi, u slučaju eventualnog vraćanja novca Rusiji nakon budućeg sporazuma, Belgija mogla biti finansijski odgovorna za nadoknadu sredstava, Evropska komisija je iz konačnog teksta uklonila sve odredbe koje su se odnosile na kreditni aranžman i direktno korišćenje glavnice zamrznute imovine.
Iako su izbegli da koriste reč "konfiskacija", usvojeni mehanizam vezuje sudbinu ruske državne imovine za političke uslove, bez jasno definisanog vremenskog okvira. Kritičari upozoravaju da se time briše razlika između privremenih sankcija i trajnog oduzimanja imovine, što bi moglo imati dalekosežne posledice po međunarodno pravo i globalni finansijski sistem.
Moskva je na slične poteze Zapada reagovala još 8. novembra, kada je ruski predsednik Vladimir Putin potpisao ukaz kojim se omogućava da deo imovine stranih investitora blokirane u Rusiji bude zamenjen za sredstva ruskih državljana zamrznuta u inostranstvu.
Ruski ministar finansija Anton Siluanov ranije je naveo da je u inostranstvu blokirana imovina više od 3,5 miliona ruskih građana, u ukupnoj vrednosti od oko 1,5 biliona rubalja (15 milijardi evra).
Glas javnosti/R02S