Ana Frank( Anelis Ana Mari Frank) jedna je od najpoznatijih jevrejskih žrtava Holokausta.
Rođena je 12. juna 1929. godine u Frankfurtu u Nemačkoj.
1934. godine njena porodica se seli u Amsterdam zahvaljujući poslu koji je njen otac dobio u Opekti, koja će kasnije postati i sklonište cele porodice.
6. jula 1942. godine Frankovi su se sakrili u zgradu Opekte gde su proveli naredne dve godine.
Ana je postala poznata zahvaljujući dnevniku koji je pisala tokom skrivanja od nacista sa porodicom.
DNEVNIK:
Anini dnevnici nastali su u zgradi Ota Franka u Tajnom skrovištu.
Anini su sa još par porodica uspevali da promaknu oku okupatora čitave dve godine, kada je na osnovu dojave otkriveno Tajno skrovište, a porodice koje su se tu skrivale odvedene u logore.
Za svoj 13. rođendan Ana je dobila na poklon leksikon koji je odlučila da pretvori u dnevnik. Dva dana nakon rođendana počela je da šara listove svoje buduće knjige.
Tajno skrovište u svom dnevniku opisala je kao trospratni prostor u koji se ulazilo sa prizemlja. Dve male sobe, kupatilo i stepenište bili su na prvom spratu.Na drugom spratu nalazila se jedna veća i jedna mala soba. Iz manje sobe se stepenicama stizalo do tavana. Vrata skrovišta bila su sakrivena policom za knjige. Nekolicina ljudi koji su znali za skrovište bili su prijatelji koji su im dostavljali hranu i namirnice.
Ana opisujući život u skrovištu, osećanja koja je prate tokom boravka na tom mračnom mestu sa puno različitih ljudi opisuje svoj kavez, kavez iz kog su svi 4. avgusta krenuli na put bez povratka.
Nakon što su premeštani iz logora u logor, 3. septembra 1944. godine krenuli su prema konačnoj destinaciji, poslednjim vozom koji je povezao zarobljenike u Aušvic. U tom vozu bile su i Ana i Margo sa roditeljima.
Po izlasku iz voza nasilno su razdvojeni muškarci i žene. Svi putnici mlađi od 15 godina direktno su poslati u gasne komore.
Ana nakon razdvajanja nije znala gde joj je otac, te je sa ovog sveta otišla ubeđena da je otac umro pre nje.
Kada je u jesen iste te godine došlo do oslobađanja Poljske akcijama Sovjetskog saveza Ana i Margo su prebačene u Bergen-Belsen u Nemačkoj.
Tamo se Ana srela sa najboljim prijateljicama iz detinjastva.
Kasnije su one opisale Anu pri tom susretu kao mršavu, ćelavu i bledu devojku sa drhtavicom.
U martu 1945. godine logor je pogodila epidemija tifusa, tom prilikom umrlo je 17.000 zatvorenika. Među njima bile su i sestre Ana i Margo. Margo je umrla prva a samo par dana posle nje umrla je i Ana- to se desilo samo mesec dana pre oslobađanja logora 15. aprila 1945. godine.
Nakon oslobađanja logor je spaljen kao mera sprečavanja širenja epidemije, a sa njim i sva tela stradalih. Ana i Margo sahranjene su u masovnoj grobnici.
Nakon rata procenjeno je da je od 107.000 Jevreja deportovanih iz Holandije samo 5.000 preživelo.
Anin otac koji je preživeo rat i logor, po povratku u Amsterdam našao je Anin dnevnik koji 1947 objavljen, a od tada preveden na više od 70 svetskih jezika.