Primer srednje škole u Beverli Hilsu pokazuje koliko je taj nadzor sveobuhvatan: kamere analiziraju ponašanje, sistemi proveravaju vozila na parkingu, a senzori u toaletima reaguju na viku ili pucnje.
Školske vlasti tvrde da su ove mere nužne zbog čestih masovnih pucnjava i da roditelji traže maksimalnu bezbednost. Samo u poslednjih nekoliko godina zabeležene su desetine smrtnih slučajeva u američkim školama, pa se ulaganje miliona dolara u nadzor smatra opravdanim.
Međutim, kritičari upozoravaju da nema dovoljno dokaza da AI sistemi zaista sprečavaju tragedije. ACLU navodi da su se mnoge velike pucnjave dogodile baš u školama koje su već imale nadzor, kao i da se učenici zbog stalnog praćenja osećaju kao pod prismotrom, što narušava poverenje i spremnost da prijave probleme.
Dodatni problem su greške tehnologije. Sistemi za detekciju oružja često pogrešno označavaju bezazlene predmete, što je dovodilo do lažnih uzbuna, policijskih intervencija i traumatizovanja učenika. Zbog obmanjujućih tvrdnji o efikasnosti, neke kompanije su se našle i na udaru regulatora.
Iako proizvođači tvrde da ne ugrožavaju privatnost i da sistemi ne prepoznaju identitete, ostaje zabrinutost zbog zloupotreba, hakerskih upada i činjenice da učenici, roditelji i nastavnici često nisu ni obavešteni da su pod nadzorom.
Na kraju, škole ističu da tehnologija ima i „sekundarne koristi“ – lakše praćenje kretanja učenika, bezbednije preuzimanje dece i brže reakcije u hitnim slučajevima. Ipak, pojedini školski okruzi odustaju od ovih sistema, procenjujući da je novac korisnije uložiti u klasične mere bezbednosti i opremu.
Glas javnosti/Forbes Srbija