Nervoza je učinila svoje i puleni Marka Marinovića nisu ličili na onaj tim koji smo gledali u grupnoj fazi i u osmini finala, gde su rivali padali bez skoro ikakvih problema. Bilo je dosta problema na šutu sa linije za slobodna bacanja.
Nekako je delovalo da Španci svaki put imaju odgovor na serije naših momaka, kada bi oni pokušali da se vrate u meč, ali negde na oko osam minuta do kraja meča je konačno Srbija uspela da sustigne Furiju i da izjednači rezultat.
I baš ta poslednja deonica bila je presudna. Tada su Orlići namestili ruku, tada je sve ulazilo našim momcima i na kraju su ostvarili epsku pobedu i plasman u polufinale, gde ih čekaju Italijani!
Ali krenimo ispočetka. Bila je to prava rovovska borba, gde je svaki poen vredeo kao milion na ovoj utakmici. U prvoj četvrtini, kao što smo rekli, koševi su bili premija, a u našem timu je prednjačio sjajni Andrej Mušicki, kako odbrambeno, tako i napadački.
Ipak, boljom završnicom ove deonice uspela je Španija da se prvi put odlepi na sasvim solidnih šest poena razlike - 16:22.
Nastavila je nažalost ta razlika da raste u drugoj četvrtini, pa su Španci u jednom momentu otišli i na dvocifrenu razliku. Ipak, uspeli su nekako pred sam kraj prvog poluvremena naši momci da se povežu i da stignu do -5, što im je dalo nadu da u nastavku susreta mogu da se izbore za pobedu - 30:35.
Treća deonica ponovo je krenual vrlo loše za naš tim, koji je imao 11 poena minusa negde na oko minut i po do kraja ovog perioda. Međutim, baš tada kao da se probudio inat u igri naših momaka, koji su do kraja ovog kvartala napravili seriju od 7:0 i smanjili na samo četiri razlike - 45:49.
Kako je samo potom na početku poslednje četvrtine zaigrao Pavle Nikolić! Mladi košarkaš Borca igrao je kao iz školskih udžbenika. Sa dva pogotka za 2+1, kao i ukradene lopte.
Nadovezao se na njega potom i Luka Savanović, zatim i Andrej Mušicki još jednom... I sve je na kraju začinjeno velikim slavljem po isteku vremena u Heraklionu za novi ogroman uspeh srpske košarke!
Glas javnosti T02S