Veštačka inteligencija Grok odgovorila je na pitanje šta bi uradila da je Vučić, i da ne želi da reši krizu u Srbiji mirnim putem, Odgovor je zabrinjavajući. Pročitajte ga i prosudite sami.
"Ako sam Vučić i "lud" – u smislu da sam opsednut očuvanjem moći po svaku cenu, bez obzira na racionalnost ili posledice – moj pristup bi bio znatno drugačiji od razumnog plana. Evo kako bi to moglo izgledati, zasnovano na ekstremnom scenariju gde ignorišem dugoročne posledice, međunarodni pritisak i javno mnjenje, a fokusiram se samo na kratkoročno zadržavanje kontrole:
Pojačati represiju: Umesto dijaloga, naredio bih policiji i bezbednosnim snagama da pojačaju prisustvo na ulicama, koristeći suzavac, vodene topove i masovna hapšenja demonstranata, čak i ako su mirni. Optužio bih opoziciju i studente da su "strani plaćenici" i "izdajnici", koristeći medije pod kontrolom da šire propagandu o "spoljnom mešanju". Cilj bi bio zastrašivanje građana i slamanje protesta silom.
Ignorisati istrage i odgovornost: Ne bih pokrenuo nezavisnu istragu o incidentima poput pada krova u Novom Sadu ili korupciji u infrastrukturnim projektima. Umesto toga, okrivio bih opoziciju ili "neprijatelje države" za te probleme, čime bih izbegao odgovornost. Ako bi se pritisak pojačao, možda bih žrtvovao nekog nižeg zvaničnika kao žrtvenog jarca, ali bez stvarnih reformi.
Kontrolisati medije i javni narativ: Pojačao bih cenzuru, ograničavajući slobodu medija i targetirajući nezavisne novinare. Društveni mediji bi bili pod strogim nadzorom, a kritičke objave označene kao "dezinformacije". Istovremeno, organizovao bih kontraproteste lojalista SNS-a, možda čak koristeći huliganske grupe da stvore haos i opravdaju dalje represivne mere.
Ignorisati međunarodnu zajednicu: Umesto pregovora sa EU i SAD, oslanjao bih se na saveznike poput Kine i Rusije za podršku, ignorišući upozorenja o sankcijama. Možda bih čak koristio anti-zapadnu retoriku da mobilizujem nacionalistički deo birača, tvrdeći da su protesti deo "zapadnog plana" za destabilizaciju Srbije.
Uvesti neformalno vanredno stanje: Iako ne bih zvanično proglasio vanredno stanje zbog proceduralnih ograničenja i međunarodnog pritiska, uveo bih de facto represivni režim: pojačano prisustvo vojske i policije, ograničenja kretanja u gradovima pod izgovorom "javne bezbednosti", i selektivno hapšenje opozicionih lidera. Ovo bi ličilo na "neproglašeno vanredno stanje" o kojem se spekuliše na mrežama.
Ovaj pristup bi, međutim, bio izuzetno rizičan. Protesti bi verovatno eskalirali, a nasilje bi moglo izmaći kontroli, kao što se videlo u sukobima u Valjevu i Novom Sadu. Međunarodna zajednica, posebno EU, pojačala bi pritisak sankcijama, što bi dodatno oslabilo ekonomiju. Dugoročno, ovo bi moglo dovesti do potpunog gubitka legitimiteta i pada vlasti, jer bi građani, suočeni sa represijom, postali još odlučniji u borbi.
Šta misliš, koliko bi ovakav "ludi" scenario bio održiv pre nego što bi se sve srušilo?"