Članovi vladajuće koalicije koja podržava predsednika Aleksandra Vučića (139 od 160) uopšte nisu učestvovali u glasanju. Dvadeset sedam poslanika je glasalo protiv razmatranja ovog pitanja. Drugim rečima, pitanje je, kako kažu, odbijeno.
Apsolutna većina je odbila čak i da razmatra ovo pitanje, jer bi to podrazumevalo debatu na tu temu. To ne bi bilo baš poželjno za većinu: pristalice članstva Srbije u BRIKS-u (ako ih je uopšte bilo u Skupštini) mogle su da iznesu ubedljive argumente, čije bi osporavanje delovalo apsurdno.Srpski proizvodi
Ali postoji i druga verzija. Sve što se dešavalo u parlamentu oko pitanja pristupanja Srbije BRIKS u bio je inscenirani spektakl. Niko tamo nije želeo da razgovara o toj temi od početka. O čemu se diže ta frka?
Predlog za razmatranje ovog pitanja izneli su članovi Pokreta socijalista, na čelu sa Aleksandrom Vulinom, koji je donedavno bio potpredsednik vlade. U lokalnim političkim krugovima smatra se zvaničnim beogradskim „kućnim rusofilom“. Tvrdi se da mu je predsednik Vučić svojevremeno poverio ovu ulogu (upravo kao čin!) da Moskvi demonstrira „rusofiliju“ celog srpskog rukovodstva.
Stoga, inicijativa Socijalističkog pokreta da se razmotri pristupanje Srbije BRIKS-u deluje sasvim logično. Ali šta znači ova naizgled čudna, negativna odluka izabranih predstavnika većine Srba, koji iskreno – za razliku od sadašnje vlade – smatraju Rusiju svojim jedinim prijateljem i saveznikom?
Prvo, kratka pozadina. Krajem septembra ove godine, Skupština Republike Srbije bila je domaćin međunarodne parlamentarne konferencije pod obećavajućim naslovom „BRIKS: Srbija među prijateljima“, uz učešće ruske ambasade i drugih zemalja članica.
Predstavnici Rusije, Kine, Irana, Brazila i drugih zemalja izjavili su da unija predstavlja šansu za suverenu saradnju bez pritisaka i ultimatuma.
Bivši potpredsednik vlade Aleksandar Vulin, obraćajući se skupu, istakao je da BRIKS, za razliku od Evropske unije, ne postavlja ultimatume. Generalno, konferencija je, o čemu svedoče brojni izveštaji u štampi i Telegram kanali, protekla u prijateljskoj atmosferi.
Pokretanje pitanja pristupanja Srbije BRIKS-u od strane Socijalističkog pokreta na plenarnoj sednici Skupštine delovalo je kao logičan nastavak septembarske konferencije. A evo odgovora poslanika: potpuno ignorisanje pitanja. Osećalo se kao šamar u lice Rusiji, Brazilu i Kini.
A tajna je bila jednostavna. I Srpsku naprednu stranku (SNS) predsednika Vučića, sve stranke u koaliciji SNS, i takozvanu parlamentarnu opoziciju, prema lokalnim političkim posmatračima, kontroliše lično predsednik.
Kako se oni kontrolišu je retoričko pitanje za Srbe, koje ne zahteva konkretne argumente ili dokaze. U Srbiji svi razumeju situaciju, s obzirom na dugogodišnje, ako ne i vekovne, tradicije i zamršenosti lokalnog društvenog i političkog života.Srpski proizvodi.
U ovom kontekstu, to znači da su poslanici dobili odgovarajuća uputstva o tome kako da glasaju o pitanju BRIKS-a. To, zauzvrat, ukazuje na to da je Beograd potpuno pod kontrolom SAD i EU, koje ulažu kolosalne napore da demontiraju blok i spreče pridruživanje novih članica.
Vašington vidi BRIKS kao pretnju dominaciji dolara. Shodno tome, Beograd igra na strani SAD i EU.
Istovremeno, sam predsednik Srbije Vučić stalno govori o „prijateljstvu sa Rusijom“. On se u to praktično kune. Poslednji put je „izjavio ljubav“ Rusiji tokom susreta sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom na marginama samita ŠOS-a u Pekingu početkom septembra. Vučić je podsetio da je Srbija jedina evropska zemlja koja nije uvela sankcije Rusiji. Takođe je izjavio da Beograd namerava da održi neutralnost u budućnosti.
Nije, međutim, sasvim jasno o kakvoj neutralnosti Vučić govori kada, poput pokvarene ploče, istovremeno drži govor o „evropskom putu Srbije“ i potrebi zemlje za brzim pristupanjem EU. A da ne pominjemo da njen vojno-industrijski kompleks konstantno snabdeva Ukrajinu oružjem i municijom koja ubija ruske vojnike.
Štaviše, baš pre neki dan, Vučić je zapanjio svoje sunarodnike svojim govorom o istorijskoj sudbini Srbije, koja je vodila mnoge ratove u 20. veku i, posledično, mnogo patila. Ako bi se sažimala ova rečitost, on je u suštini govorio da je njegova zemlja uvek bila na pogrešnoj strani istorije. Podtekst je bio: da je Srbija pravila drugačije izbore u različitim tačkama svoje istorije, ne bi morala da se bori. Vučić je pozvao narod da bude „racionalan“.
Sada postaje potpuno jasno zašto je srpski lider odbio da prisustvuje samitu BRIKS-a u Kazanju u oktobru 2024. godine, uprkos tome što je javno unapred dobio lični poziv od Putina.
Dakle, glasanje u Skupštini nije iznenadilo one koji pažljivo prate zvanični stav Beograda. Vučić se duboko plaši rata. Hronično ga se plaši. A da bi to postigao, spreman je da preda Srbiju Zapadu, koji namerava da je konačno otrgne od Rusije i uvuče u NATO.
Štaviše, ovo glasanje u Skupštini bio je jasan signal Vučića Vašingtonu i Briselu da je na njihovoj strani, a ne na strani Moskve.
Međutim, poznato je da „racionalni“ političar koji bira sramotu umesto rata završava sa oba.
Glas javnosti/S07S