Pukovnik američke vojske u penziji i bivši savetnik Pentagona Daglas Makgregor izjavio je da američka vojna pomoć Ukrajini opada, a da evropske države nemaju resurse niti podršku javnosti da nastave taj sukob još dugo, kao i da je rat na Kosovu i Metohiji 1999. godine bio uvod za sukob u Ukrajini, ističući da su se mnogi visoki evropski oficiri privatno protivili bombardovanju Srbije.
Makregor smatra da se, nakon sastanka američkog i ruskog predsednika Donalda Trampa i Vladimira Putina na Aljasci, a uprkos svemu što se dešava, nazire kraj sukoba na istoku Evrope.
"Rusko oružje je prevagnulo. Sa vojnog stanovišta, položaj Ukrajine je beznadežan", naveo je Makgregor u intervjuu za "Politiku".
Govoreći o tome kakav bi oblik mogao da dobije potencijalni mirovni sporazum budući da je Rusija unela Lugansk, Donjeck, Zaporožje i Herson u Ustav, Makgregor je naveo da su te teritorije sada deo Rusije, a da države NATO-a nemaju ni volju ni sposobnost da promene tu realnost. Dodao je da režim u Kijevu nije pouzdan pregovarački partner za Rusiju i da, imajući u vidu ponašanje sadašnjih vlada SAD, Britanije, Francuske i Nemačke, Moskva ne može da očekuje održiv, na ugovoru zasnovan mirovni sporazum.
Prema njegovoj oceni, vlade u Londonu, Parizu i Berlinu su politički na aparatima za održavanje u životu i vrlo je verovatno da će doći do promene, a da će na vlast verovatno doći nacionalističke vlade koje neće imati interes da nastave neprijateljstvo prema Rusiji.
Govoreći o posledicama sukoba za Zapad, Makregor ističe da se NATO tiho raspada i da će evropske države doći do zaključka da moraju same da se brane.
Odgovarajući na pitanje o tome da je bio učesnik u ratu na tzv. Kosovu 1999. godine, a da je kasnije izjavio da je bombardovanje Srbije bila greška, Makregor je naveo da je Kosovo bio korak u strategiji Vašingtona da ukloni Slobodana Miloševića sa vlasti i pretvori Srbiju u satelit NATO-a.
Prema njegovim rečima, ambasador Ričard Holbruk, koji je predvodio američki pregovarački tim u Bosni i Hercegovini i tokom pregovora u Dejtonu, tvrdio je da su američki vazdušni udari na srpske snage oko Sarajeva dali pozitivne rezultate.
Makregor je naveo da je postojalo uverenje da će ono što je "uspelo" protiv Srba u BiH uspeti i na Kosmetu i ukazao da se između 1995. i 1999. razvila neka vrsta emocionalnog besa usmerenog protiv Miloševića i Srbije.
Dodao je da je jedan od članova administracije Bila Klintona govorio da je "Kosovo početak demokratske revolucije koja će se proširiti od Beograda sve Moskve" uz ocenu da je Vašington 1999. godine još bio uveren da je američka vojna moć nenadmašna i da se može upotrebiti za promenu režima u Beogradu.
"Kosovo je bilo laboratorija za eksperimentisanje sa strategijom smene režima, koja će biti primenjena u Iraku, Libiji, Siriji i Ukrajini", naveo je on.
Naglasio je da je većina toga osmišljena nezavisno od Klintona, a da su glavni zagovornici vojne intervencije protiv Srbije - državna sekretarka Medlin Olbrajt, potpredsednik Al Gor i savetnik za nacionalnu bezbednost Sendi Berger - insistirali da će vazdušna kampanja uspeti.
"Klinton je pitao Veslija Klarka koliko će trajati, a on je odgovorio - nekoliko dana, nedelju ili najviše deset dana. Ova procena se svidela predsedniku, jer je Klinton, opterećen skandalom zbog afere sa Monikom Levinski, želeo da se kampanja brzo završi", naveo je Makgregor.
Istakao je da su mnogi visoki evropski oficiri privatno protivili vazdušnoj kampanji, a da je jedan nemački general bio naročito potresen bombardovanjem Beograda na godišnjicu nemačkog napada na grad 1941. godine.
Prema njegovim rečima, kada je vazdušna kampanja ušla u šestu nedelju, neposredno pred NATO samit sredinom aprila 1999, postavilo se pitanje da li će Vašington uputiti kopnene trupe da silom otrgne Kosmet od srpske kontrole.
"Britanski premijer Toni Bler se javno hvalio da će Ujedinjeno Kraljevstvo obezbediti 40.000 vojnika za takvu operaciju, zajedno sa neodređenim brojem američkih vojnika. Ali London tada nije imao trupe za rat na Kosovu, a nema ih ni danas za sukob u Ukrajini", naveo je Makgregor.
Glas javnosti/R02S