Na momente, dok je izlagao i iznosio svoje impresije o Milaćevićevom učešću u Velikom ratu, izgledalo je kao da Koštunica govori o Srbiji u godinama kad se na strani demokratske opozicije borio protiv vlasti Slobodana Miloševića, ali i onim kad je bio na vlasti, i onim posle izgubljenih izbora.
- Drekavci i profesionalne patriote, koji su malo ili nimalo osetili ratne strahote opevaće i u šarenim bojama i predstaviti najsramnija dela ljudskog roda. Neće se dugo čekati, pa će se mase početi oduševljavati onim čega bi trebalo da se užasavaju – zapisao je Milaćević, a Koštunica apostrofirao kao jedan od najzanimljivijih delova obimnog štiva.
Vojilsav Koštunica je za 24sedam rekao da će o političkom životu Srbije da govori kad za to dođe vreme, a da u ovom trenutku može samo da polemiše o “Ratnom dnevniku” Radomira Milaćevića, na čijoj je promociji u Medija centru i govorio.
Konstatovao je da u “Dnevniku” katkad, ima i grubih preterivanja i ocena pojedinih ličnosti, ali ih je govornik opravdao kao posledicu “ne samo rata, nego i stanja u samoj piščevoj duši. “
Naveo je da su se na spisku onih koje je Milaćević nebiranim rečima ocrnio, našli i prestolonaslednik Karađorđević, vojvoda Bojović…
Iako je u vreme Velikog rata, uspeo da za mesec dana, u vojničkom rovu, prevede na srpski jezik jednu od knjiga Gistava Lebona, u Titovoj Jugoslaviji Radomir Milaćević mogao je da radi samo kao sudski pripravnik u Aleksincu, živeći u napuštenom delu železničke stanice.
– Razmišljao sam koliko je takvih sudbina, kao što je Milaćevićeva, koliko je takvih sudbina ostalo u usmenim kazivanjima i vremenom su prepuštene zaboravu – završio je Koštunica.
Treba napomenuti da je DOS, kada je došao na vlast, kome je pripadao i Koštunica, obećao vraćanje oduzete imovine, ali mnogi naslednici do danas nisu uspeli da vrate ono što je komunistička vlast oduzela njihovim precima.
(Glas javnosti)