Na debati koja je uz policijsko obezbeđenje organizovana u Centru za kulturnu dekontaminaciju mogli su se čuti stavovi mladih albanskih intelektualaca sa Kosova koji kulturno nasleđe južne srpske pokrajine doživljavaju i kao Gračanicu, Visoke Dečane, Muratovo turbe, ali i novije spomenike OVK i Ademu Jašariju. Na tribini ove godine nisu govorili zvanični predstavnici srpskih institucija, a koodinatorka festivala Fiona Jelići nam je rekla da nisu mogli da pozovu predstavnike Ministarstva za kulturu Srbije, jer novo ministarstvo još nije formirano.
I dok se Srbi sa bolom i nostalgijom sećaju neke bašte u Prizrenu ili Đakovici, gde možda nikada više neće moći da popiju kafu, ovoga puta smo mogli da vidimo na festivalu mlade Albance koji se sigurno ne sećaju svojih prvih komšija Srba, jer su tokom najžešćih sukoba na Kosovu bili deca.
Nastavak dijaloga Beograda i Prištine otvara prostor za pokretanje mnogih važnih tema, poput one zašto se članstvo u međunarodnoj organizaciji kao što je UNESCO, čiji je cilj negovanje baštine i promocija kulture, vidi kao igra u kojoj jedna strana nužno gubi? Kako da multikulturalnost i raznolikost kulturnog nasleđa prihvatimo kao prednost, a politike i mesta sećanja učinimo inkluzivnijim, bila su neka od pitanja na koje su odgovore pokušali da ponude Korab Krasnići iz foruma ZFD Kosovo i menadžer projekta i publikacije Baština sećanja na Kosovu i Durim Abdulahu, asistent na Filozofskom fakultetu u Prištini.
Durim Abdulahu smatra da je baština pre svega elemenat politike, ali i da postoji selektivnost zaštite.
- Za vreme Osmanlija na primer, Albanci koji su čuvali Visoke Dečane su imali čin vojvode. Albancima su mnogi od ovih spomenika bliski, postoji još običaj da nerotkinje Albanke idu u Dečane da se poklone moštima Stefana Dečanskog. Albanci su čuvali te crkve i manastire. Politika sada pokušava da podeli ovu baštinu na nešto albansko ili srpsko - naglašava Abdulahu, koji ističe da bi svi ovi spomenici uključujući i srpske crkve i manastire trebalo da budu zajednički.
- Crkve i manastiri pripadaju SPC, ali mi to tretiramo kao nešto što je čuvano i održavano na Kosovu... neprihvatljiv je stav Srbije da im se da status kao što ga ima Sveta Gora - smatra Abudlahu.
Korab Krasnići priznaje da je sa nekadašnjeg spomenika Bori i Ramizu, nestao Bora, ali i dodaje da doživljava skrnavljenje ovog spomenika kao kraj ere bratstva i jedinstva.
-Ja kada uđem i u pravoslavnu crkvu, ceo ambijent i sve što me okružuje, znam da pripada Kosovu - jasno kaže Krasnići u sred Beograda.
Tokom debate se moglo čuti da postoje privatni spomenici pripadnicima OVK, ali i oni koji su podignuti na državni nivo kao kuća i spomenik Ademu Jašariju.
Na pitanje šta bi na primer pokazali strancima na Kosovu i Metohiji oba albanska gosta kažu da su to srpski manastiri, Gazimestan i Muratovo turbe, ali i škola u kojoj je za vreme vladavine Slobodana Miloševića organizovana paralelna nastava.
Podsećamo da srpski stručnjaci imaju ograničen pristup terenu na Kosovu i Metohiji, pa moraju kroz razne vidove međunarodne saradnje da se posredno staraju o stanju svog duhovnog i kulturnog nasleđa. Bitan činilac, kako ističu naši stručnjaci, je i Srpska pravoslavna crkva, jer je sveštenstvo i monaštvo na licu mesta i u teškim egzistencijalnim uslovima, a uz pomoć Beograda, može preduzimati niz koraka na poboljšanju stanja srpskih crkava, manastira i drugih sakralnih objekata.
Podsećamo i da je srpsko državno rukovodstvo u više navrata isticalo da je uvereno da Kosovo ne može da postane članica UNESKO i da će Srbija i u ovoj značajnoj organizaciji UN uspeti da sačuva i odbrani svoje interese. Na skupu „ Mirdita, dobar dan“, ipak nije bilo reči o ugroženosti Pećke patrijaršije, manastira Gračanice i Visokih Dečana, crve Bogorodice Ljeviške u Prizrenu i drugih srpskih kulturnih spomenika na Kosovu i Metohiji.
(Glas javnosti)