Vojni sporazum Slovenije i Hrvatske pokazuje da NATO ima nedovršen posao na ovim prostorima zbog vojne neutralnosti Srbije i želi da uspostavi kontrolu, rekao je Milovan Drecun, predsednik skupštinskog Odbora za odbranu.On kaže da je Kosovo i Metohija ključna tačka u tom geopolitičkom koridoru i da se ubrzano radi na jačanju tzv. vojske Kosova.
Smatra da Srbija mora snažno da gradi svoju vojnu neutralnost, ekonomiju i jaku međunarodnu poziciju.
Drecun naglašava da je neophodno da imamo dovoljne vojne kapacitete za odbranu od eventualnih pokušaja agresije na našu zemlju.
Hrvatska i Slovenija donele su deklaraciju o saradnji u oblasti odbrane, vojne industrije, poslovanja i ekonomije. Potpisan u Zagrebu, Beograd čita kao višeslojnu nosivost protiv Srbije. Analizira se i vojni pakt koji su u martu dogovorile Priština, Tirana i Zagreb, koji sada dobija operativne konture kroz najavu zajedničkih vojnih vežbi i planiranu kupovinu američkog naoružanja.
Sporazum obuhvata vojnu saradnju u oblasti odbrane, vojne industrije, poslovanja i ekonomije. Odnosi se na sve što dve zemlje mogu zajedno da razvijaju kako bi naše odbrambene industrije, i slovenačka i hrvatska, mogle da rade bolje i efikasnije.
Da li je reč o sistematskom povezivanju komšija protiv Beograda ili o redefiniciji balkanske bezbednosne arhitekture u kojoj Srbija mora da pronađe sopstveni odgovor?
Milovan Drecun ističe da su Hrvatska i Slovenija članice NATO-a i da je pitanje kakva je potreba da one prave neku vrstu podsaveza u okviru Atlanskog saveza. Misli da praktično takve potrebe nema, jer se takvi podsavezi u okviru NATO-a prave samo ako su usmereni protiv nekoga. Onda je i pitanje, ukazuje Drecun, protiv koga su usmereni ti savezi.
„Mislim da NATO ovaj prostor doživljava kao nedovršen posao zbog toga što je Srbija vojno neutralna, nije članica NATO-a i zbog toga što Bosna i Hercegovina zbog protivljenja Republike Srpske takođe nije u članstvu NATO-a. Jesu u Partnerstvu za mir kao i mi, ali nisu u NATO-u. Zbog toga NATO smatra da je ovaj posao nedovršen", naglašava predsednik Odbora za bezbednost.
Dodaje da NATO želi da u potpunosti postavi vojnopolitičku i što je moguće veću ekonomsku kontrolu nad ovom teritorijom, da eliminiše maksimalno moguće prisustvo konkurentskih sila poput Rusije i Kine, ali da je glavni cilj uspostavljanje geopolitičkog, prvenstveno vojnog koridora koji će povezati Jadransko i Crno more. I to može da se preko vežbi koje se svake godine održavaju pod nazivom "Branilac Evrope".
„Neprijatelj dolazi sa istoka, zna se ko je neprijatelj sa istoka, skoro do obala Jadranskog mora, tu se NATO snage organizuju, naoružavaju, pregrupišu se i onda kreću da potiskuju neprijatelje. Taj koridor je jako bitan kao logistička podrška upravo onome što treba da budu nastupajuća dejstva NATO-a prema Ruskoj Federaciji, prema istoku. Zato je odlučeno da se gradi nova pomorska baza u Draču, dakle na teritoriji Republike Albanije. Izgrađena je taktička vazduhoplovna baza u mestu Kučova. Imate vojno prisustvo NATO-a preko Kfora na Kosovu i Metohiji", precizirao je Drecun.
Takođe, navodi i veoma snažno prisustvo NATO-a na obali Crnog mora preko Bugarske, gde treba da bude stacionirano skoro 5000 američkih vojnika, u njihovoj bazi i takođe u Rumuniji.
Drecun ukazuje da je Kosovo i Metohija ključna tačka u tom geopolitičkom koridoru, zato što je Srbija vojno neutralna i NATO bi veoma želeo da bude članica Saveza, iako za to zvanično ne vrše pritisak.
„Kada sam bio nedavno u komandi u Briselu, šef američke kancelarije NATO-a odgovorio mi je na moje pitanje na sledeći način: ja sam pitao kako se ponašaju i prema politici vojne neutralnosti Srbije, a on je rekao da ne vidi probleme da Srbija i Kosovo, kao dve nezavisne države, budu članice NATO-a. I to je odgovor na sva pitanja. Da, njima treba članstvo Srbije i članstvo BiH u NATO-u da dovrše posao", prenosi predsednik skupštinskog odbora.
Kaže da Hrvatska pokušava da u okviru takve politike NATO-a realizuje svoje ciljeve koji nisu nimalo dobronamerni, dobrosusedski prema Srbiji i generalno prema srpskom narodu i pravi sada dva podsaveza sa namerom da jedan proširi članstvom Bugarske. Postoji, dodaje, i Američko-jadranska povelja, A5, gde su takođe Sjedinjene Američke Države zemlja koja je dominantna, a onda i Hrvatska, BiH, Albanija, Crna Gora, Severna Makedonija. I tu se, ukazuje, pojavljuje i Slovenija, kao i Hrvatska.
„Upereni su i protiv Srbije i protiv Republike Srpske. I svi ovi aktuelni događaji u Srbiji i Republici Srpskoj, koji su usmereni ka promeni vlasti da bi se korigovala spoljna politika Srbije u pravcu odustajanja od strateškog partnerstva sa Ruskom Federacijom i sa Kinom, a približavanja i eventualnog članstva u NATO-u, da se sve to uklapa u ono što Hrvatska pokušava da radi. Naravno, prvenstveni cilj Hrvatske, Slovenije i Albanije jeste da ojačaju takozvanu vojsku Kosova, koja se ubrzano stvara i ušla je sada u treću fazu pripreme", precizirao je Drecun.
Navodi i da prve zajedničke vojne vežbe "Branilac Evrope" već postoje, održavaju se na teritoriji Hrvatske i tamo su pripadnici takozvanih Kosovskih snaga bezbednosti. Takođe, kaže da se održavaju i na teritoriji naše južne pokrajine, iako je to po Rezoluciji 1244 isključeno, ali da komanda Kfora ne reaguje.
Ističe da je od dolaska Donalda Trampa na čelo SAD, iako smo svi očekivali nešto drugačiju politiku, mnogo ubrzana, intenzivirana saradnja na tom vojnom planu, u izgradnji tzv. vojske Kosova.
„Ovo je pokušaj direktnog nanošenja štete državi Srbiji i celokupnom srpskom narodu. Kada vidite recimo da Hrvatska nabavlja HIMARS-e koji imaju rakete dugog dometa, koga će da gađaju sa tim raketama? Mađarsku? Pa neće. Sloveniju? Pa neće. U NATO su. Koga mogu samo da gađaju Srbiju i Republiku Srpsku. Tako da Hrvatska zaista želi da nanese ogromnu štetu. Srbija mora da gradi svoju vojnu neutralnost. Za izgradnju vojne neutralnosti morate da imate izuzetno snažnu ekonomiju, morate da imate izuzetno jaku međunarodnu poziciju što Srbija ima i morate da imate dovoljno svojih kapaciteta u smislu proizvodnje naoružanja i naravno vojske", naglašava Drecun.
Posebno ističe da je vojska najbitnija, da je neophodno imati dovoljne vojne kapacitete za odbranu od eventualnih pokušaja agresije na našu zemlju, bez obzira u kojoj formi oni dolaze – konvencionalnoj ili asimetričnoj kao što su pokušaji da se KiM potpuno odvoji od Srbije ili destabilizacija zbog promene vlasti.
Glas javnosti/P02S