Glas Javnosti

AMERIKA O SRBIJI (3) Za Srbe “teška ljubav” i samo strožiji pritisak EU

Politika
Autor: Glas javnosti

Države koje iskazuju privrženost putanji Srbije, koja bi je učinila demokratičnijom, trebalo bi da se angažuju u onome što označavam pojmom - teška ljubav. Da budu strože, da očekuju i traže više napretka u usklađenosti sa pravnim tekovinama Evropske unije i ostalim koracima važnim za stvaranje pravog demokratskog i otvorenog društva u Srbiji.

Ovo je samo deo američke analize o Srbiji pod radnim nazivom “Srbija na ivici”, koji “Glas javnosti” prenosi u nastavcima. Uz objašnjenje Ričarda Kremera, saradnika američkog Instituta za spoljnopolitička istraživanja (FPRI), prikazano za “Glas Amerike”, iznosimo ključne delove.

- Trebalo bi da se zahteva od Aleksandra Vučića da medijska sfera postane otvorenija nego do sada. To je oblast u kojoj je potrebno ostvariti napredak. Kada je reč o odnosima sa Rusijom i Kinom potpuno je jasno da ga te dve države shvataju kao odnos “usluga za uslugu”. One će povući konkretan potez ukoliko su uverene da će nakon toga dobiti kompenzaciju od Beograda.

- Sa druge strane, kada razmišljam o obimu trgovine između država članica Evropske unije i Srbije ili količini pomoći koja je pružena, finansijske i tehničke, pitam se zašto li je bilo toliko bilborda, kao u 2020. kojima su hvaljeni autoritarni konkurenti poput Si Đipinga i Narodne Republike Kine? I ne uviđamo sličnu vrstu narativa, promocije ili priznanja za saveznike sa druge strane koji žele da Srbija napreduje. Bez zahvalnosti i podrške vlasti u Beogradu, uz izostanak nastojanja za sprovođenjem demokratskih reformi, nije jasno čemu sve te investicije i pomoć. Tako da bi Zapad trebalo da posegne za direktnijim razgovorima sa Beogradom o tome šta je ono što očekuju ukoliko Srbija namerava da se integriše u evropsku i možda transatlantsku zajednicu.

Ko je Kremer

Ričard Kremer je saradnik Istraživačkog instituta za spoljnu politiku (Foreign Policy Research Institute - FPRI) programa ”Evroazija“.



Nekada je bio viši programski službenik za Avganistan, Iran i Tursku u američkoj Nacionalnoj zadužbini za demokratiju.

- Mora da se dogodi postepena prekretnica Srbije kako bi prekinula da bude pod uticajem Kine i Rusije. To bi se uradilo kroz direktne strane investicije, finansiranje u odnosu na sektor energetike, pa čak i vojne odnose između Srbije, Rusije i Kine. Dobra startna pozicija bila bi diskusija u Srbiji o tome šta tačno znači biti građanin Srbije - naspram ultranacionalističkog narativa čiju promociju vrše mediji koje podržavaju vlasti Srbije. Građani Srbije bi trebalo između sebe da razgovaraju o svim sjajnim stvarima koje su oni i njihova država ostvarili tokom istorije.

- Trebalo bi da analiziraju aspekte karakera njihove nacije koji demonstriraju snagu, posvećenost i hrabrost. Takođe, mislim da je važno da Srbi budu ohrabreni, ako ne i malo pogurani, da razmotre i ona pitanja iz prošlosti za koje odgovornost snose ljudi iz njihovih redova. Te stvari treba da prihvate. Ratne zločine i počinjena zverstva, ubistva civila. Brojne demokratije, uključujući i ovu kojoj pripadam, imaju razne aspekte svoje istorije koji su sramni i bolni - koje nam je teško da pojmimo. I za to je potrebno vreme. Ali, vreme pokazuje i da nesposobnost da se takve stvari shvate – onemogućava da se krene napred. U onoj meri u kojoj smatram da je važno da bi Srbija postala otvoreno i demokratsko društvo.

- Uzimajući u obzir unutrašnje prilike zemalja čiji znatan deo stanovništva gaji proruske stavove i identifikuju se sa pogledom na svet koji zastupa Vladimir Putin - odraziće se na brojna pitanja. Linije se povlače i videćemo ko će gde da zakorači. U zavisnosti od toga kako će se elite, koje se vode sopstvenim interesima odlučiti, videćemo i promene u javnom mnjenju. Kolega novinar iz Sofije mi je preneo da je javno mnjenje prvih dana rata bilo popustljivije prema Moskvi - a onda, kako se rat nastavio, okrenulo je leđa Rusiji. To bi se moglo dogoditi i u drugim državama. Sve to zavisi od poslovnih sporazuma elita, politike koju vode, vrste zajedničkih vojnih vežbi koje izvode ili ne. I naravno, to opet ima veze sa medijima i šta građani shvataju da je istina. I kakav narativ vlade propagiraju u političke svrhe.

- Zašto se nije dogodio efikasan proces pomirenja nakon ratova vođenih na Balkanu? Pojasniću to primerom: postoje ljudi koji su preživeli te ratove i borili se u njima, neki od njih izgubili su bližnje. I to se dogodilo u svim zemljama bivše Jugoslavije. Emotivnu povezanost i psihološku kompleksnost koje se odnose na takve gubitke - teško je ostaviti sa strane. U tim slučajevima ljudska priroda uzima primat nad razumom. Verujem da je to povezano sa činjenicom sve strane još nisu u mogućnosti da usklade postojeće razlike u okviru procesa pomirenja. Za to je potrebno mnogo vremena. Da se dogodi smena generacija koja će, nadam se, dozvoliti uspostavljanje mira i stabilnosti koje svi želimo na Balkanu. Potrebno je biti strpljiv i razumeti ograničenost ljudskih kapaciteta u vezi sa tim.

- Svrha pregovora između Kosova i Srbije je da se postigne ono što mnogi od nas žele - miran i prosperitetan Zapadni Balkan. Kosovo je danas država koja ima definisane granice i njegovu nezavisnost priznala je većina globalne zajednice. Za Srbiju, građane Srbije, kao i za Kosovare najveća dobit bi bila kada bi takav ishod bio potvrđen kroz referendum ili nekim drugim vidom javne podrške - u koji bi bile uključene obe strane. Da se, imajući u vidu povezanost Srba sa tom zemljom, potvrdi status Kosova kao nezavisne države.

- Proces definitivno nije bio gubljenje vremena. Mislim da bi se većina građana Kosova saglasila sa mnom o tome - jer žele da budu prepoznati kao članovi međunarodne zajednice. Verujem da bi obe strane pravno obavezujući sporazum pogurao ka Evropskoj uniji. Činjenica da je Rusija nije u tolikoj meri uključena u taj proces je važna i korisna. Moja zabrinutost u vezi sa Rusijom i Kosovom zasnovana je na tome da sva otvorena pitanja idu u korist Putinu. Sve dok je to pitanje nerešeno - Moskva ima priliku da interveniše u raznim aspektima srpskog društva. Ne samo u Srbiji, nego i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini… Kroz Srpsku pravoslavnu crkvu, proruske političke partije i nevladine organizacije. Sve to su sredstva koja Moskva koristi kako bi sputala da otvorena pitanja u vezi sa Kosovom budu uspešno razrešena. Razrešenjem pitanja Kosova - Rusija gubi jedan vid prevlasti u regionu.

- Aktere koji su u velikim evropskim prestonicama zainteresovani za to posavetovao bih da bi trebalo odmah više da se angažuju. U saradnji sa Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim Kraljevstvom. Kako bi zajednički poručili da to pitanje treba da bude rešeno. Za to se stvorila prilika pošto su zapadne demokratije uspostavile zajednički front nakon ruske invazije na Ukrajinu. Da bi takav pristup bio drugačiji, kao što sam ranije pomenuo, mislim da je potrebno primeniti malo više pritiska – odnosno “teške ljubavi” u razgovorima sa predstavnicima Beograda koji tvrde da žele razrešenje tog pitanja. Sve to u nastojanju da Srbija postane prosperitetna nacija - za šta, siguran sam, ima potencijala.

Kraj

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR