Mišljenje ovog srpskog građana prenosimo u celosti, a čitaoci "Glasa" proceniće da li je u pravu.
“Deo penzionera, njih oko 700.000, kojima su penzije umanjene u trajanju od 50 meseci dobio je mlake pohvale od prethodne vlade za sprečavanje kolapsa države. I ništa više” navodi ovaj Novobeograđanin.
On dalje navodi da “ovim postupkom ondašnje vlade dvostruko je prekršen ustavni princip jednakosti/ravnopravnosti – nije svim penzionerima izvršeno umanjenje, a onima kojima jeste, penzije su umanjene selektivno. Prema tome, zahtev za povraćaj je legalan i legitiman. Bio bi red, a bilo bi i pravedno da sadašnja vlada (u stvari nastavak stare) reši ovaj problem”.
Dokumentacija o ovim odbicima postoji kod Fonda PIO, koji je jedno vreme, na zahtev, izdavao ove potvrde na osnovu čl. 29 Zakona o opštem upravnom postupku (Sl. glasnik RS br. 18/16). Posle izvesnog vremena je to prestalo.
Želim da verujem i čvrsto se nadam da će ova vlada to rešiti, te uzimam slobodu da dam svoj predlog.
S obzirom na to da je period umanjenja trajao 50 meseci (od novembra 2014. do decembra 2018), to bi bio jedan od „startnih” kriterijuma, mada može biti i predmet određenog dogovora, zavisno od finansijske situacije.
Umanjeni iznos trebalo bi tretirati kao ulog u banci, što znači primenu odgovarajuće kamate na oročene depozite. Povraćaj bi se regulisao korišćenjem hartija od vrednosti i sl. Iako su neki penzioneri u međuvremenu preminuli, ni oni ne bi trebalo da budu izuzeti.
Sve ovo bi trebalo da bude rezultat dogovora vlade i predstavnika penzionera – nikako PUPS-a, čiji su funkcioneri izjavljivali da su se penzioneri dobrovoljno odrekli tog dela penzija.
Svakako je da su penzioneri ponosni što su doprineli finansijskom oporavku države, ali s punim pravom očekuju razumevanje, jer je reč o stečenom pravu (analogno stečenoj imovini). Verujem da bi se po rešenju ovog pitanja penzioneri odrekli pomoći koja im se sada daje.
Međutim, ukoliko vlada donese negativno rešenje ili neopravdano i beskrajno odugovlači rešavanje ovog problema, bilo bi logično i očekivano pokrenuti sudski postupak pred domaćim institucijama (i do Ustavnog suda), pa ići i do Strazbura.
Svakako bi ovo bilo neprijatno, pa čak i sramotno, ali neka svako preuzme svoj deo odgovornosti, a pogotovo vlada, koja je donela ovakvu odluku i sprovela ovaj postupak. Ostaje nada da do ovog ipak neće doći, zaključuje Jovan Bujagić.
(Glas javnosti)