VILIJAM DEVER JE MAFIJI REKAO "NJET"
OBRAČUN NA DAN SVETOG VALENTINA
Otkad je najavljena bespoštedna borba protiv mafijaša i organizovanog kriminala u Srbiji, počela su da se ređaju mafijaška ubistva usred Beograda, gotovo kao devedesetih, kada je Beograd ličio na Čikago tridesetih nego na oazu mira!
Da li je ovo sad počela bespoštedna borba MAFIJE protiv MAFIJE, ili je samo nagoveštaj potrebe da se, kao je predsednik države najvio - država zhaista suprostavi mafijašima s nultom tolerancijom?!
Jasno je, neće mafijaše nijedna vlast da iskoreni, ali da je potkreše za početak bilo bi za građane - dovoljno. Uz jedan uslov, da se opet, kao u akciji "Sablja" država ne stavi na stranu jedne mafije protiv druge mafije... Ali, vratimo se Americi i "američkoj mafiji"
* * *
...Ubistvo njujorškog policajca u Palermu zateglo je odnose dve zemlje, SAD i Italije, ali je i razgnevilo deo američke štampe, one koja nije bila u mreži mafije, pa se prvi put javno pisalo o mafiji kao činjenici, o mafiji kao tajnom kriminalnom udruženju, pod kapom "italijanskih državljana", a pod kontrolom sicilijanske mafije.
Tako je "evropska mafija" počela da se grana i preko Atlantika...
Smrt policajca Petrosina, omiljenog među ljudima kojima je reketiranja bilo preko glave, i kod "njegovih članova ekipe iz italijanskog odeljenja njujorške policije", teško je pala, krenuli su u bezobzirni obračun sa "La Mano Nero" i Crna ruka je praktično oko 1910. nestala sa mafijaške pozornice, ili se, ipak, možda pritajila i sklonila u zapećak rastućeg zla zvanog mafija!?
Prohibicija je rascvetala zlo, posebno u Čikagu, gde je organizovanje mafije počelo još sredinom 19. veka, ubrzo je na scenu stupio Rožer Plant, tada pravi i jedini "bos" podzemlja.
Planta je zamenio Veliki Majkl (Big Mike), a njega Kolosmo (Big Jim, Veliki Džim) koji je vodio reketaške poslove godinama u Čikagu.
Mafiji naklonjeni mediji tvrdili su za Kolosma da je "čovek starog kova", koji, navodno, nije želeo nikakve dogovore sa rivalskim organizacijama, nije preterano širio posao i nije želeo da reketirane dovede do prosjačkog štapa.
I, pošto se nije uklapao u "novo doba", ubijen je, a ubistvo velikog šefa reketaškog posla u Čikagu naručio je njegov bliski rođak - Džoni Torio.
Likvidaciju je direktno obavio, pazite, član bande "Big Džima", tada samo običan "pucač i ubica" Al Kapone!
Ubistvom rođaka Džoni Torio se ustoličio u Čikagu i polako ga stavlja pod svoju stopostotnu kontrolu postavljajući svoje ljude: za sebe je uzeo deo na jugozapadu, oslanjajući se na Al Kaponea, "čoveka s ožiljkom", severni deo je poverio Dionu O Banionu, jug - grupi braće O Donels...
I sad se stiže do pravog organizovanog kriminala: saradnja mafijaša i legalno izabrane vlasti! Bez te sprege, usuđujem se da kažem, nema prave definicije organizovanog kriminala.
Ni američki ni evropski teoretičari, ne žele ili se ne usuđuju da uspostave tu dijagnozu, koja je, čini se, jedina prava.
Ali, lek za tu bolest i spregu mafije i vlasti, čini se, još nije pronađen.
Kao ni za sidu, leukemiju, rak, Kovid 19...
Sprega vlasti i kriminala je neizlečiva!
Gradonačelnik Čikaga Bil Tomson je voleo lagodan život, pa pošto su mafijaški klanovi sklopili dogovor, on je sve to autoritetom svoje funkcije "overio" i "pečatirao" i posao je mogao nesmetano da se obavi. Svaka (u to doba retka), makar i pojedinačna akcija policije je sasecana u korenu, ali ništa ne traje večno...
Približavali su se izbori i 1923. reformski kandidat Vilijam Dever je, uprkos ogromnim naporima mafije da ne bude izabran, pobedio "njihovog kandidata" Bila Tomsona. Smenio je odmah vrh policije, postavio novog šefa, rekao mafiji u to doba istorijsko "Njet" i ušao u pravi rat.
I prvo su udarili glavnog u glavu: u jednoj raciji uhapšen je Džoni Torio!
To hapšenje imalo je dva naravoučenija: pokazalo se da "najveći" nije neranjiv i nedodirljiv, pa su ostale vođe bande rešile da povećaju svoj deo kolača, po principu - kad je mogla policija da doaka Toriu, mogu i oni...
Nastaje, neviđeni rat bandi na ulicama Čikaga, odatle je ostala legenda "Čikago tridesetih"; likvidiran je kontrolor severnog dela Čikaga O Banion (1924.), usred svoje cvećare...
Sledbenici O Baniona su odmah uzvratili, uz njegovog "naslednika" Hejma (Hymie), meta atentata bili su Džoni Torio, ali i sve prisutniji, očito za te poslove vrlo perspektivni - Al Kapone!
Preživeli su, ali Hejm (Hymie) nije: ubijen je dve godine docnije, 1926. Pošto posao ne sme da stane, ustoličen je novi šef severnog dela Čikaga, Bugs Moran...
Hroničari tvrde da je tada likvidirano i poubijano preko 200 ljudi, što - ako se uporedi sa događanjima na beogradskom asfaltu - od 1991. do 2000. ubijeno je otpilike 200 ljudi - i nije preterano.
Ovde, bar nije bilo velikih masovnih obračuna, već je sve odrađivano "sofisticiranije" i retko se dešavalo da ima i kolateralne štete, da je neko ubijen "slučajno".
Ne, u Srbiji je svako ubistvo imalo i svoje zašto, ali i svoje zato.
Nijedna mafijaška smrt nije bila nenamerna, a pokušaji pojedinih hroničara crnih hronika da raspetljaju - šta je povod, a šta uzrok, ko stoji iza svega, ko su naručioci likvidacija - bar dosad nisu uspeli.
Ako je novinarima za utehu, ni policija nije mnogo uspešnija.
Jer, prosto je nemoguće da prođe toliko vremena da se ne zna ko je ubio Radovana Stojičića Badžu, brojne inspektore (Miroslava Bižića Bižu, Dragana Radišića, Milorada Vlahovića Vlaju, Dragana Simića, Momira Gavrilovića...), sudiju Nikolu Simeunovića, generalnog direktora JAT-a Žiku Petrovića, ministra vojnog Pavla Bulatovića, generalnog sekretara JUL Zorana Todorovića Kundaka, sekretara FSSCG Branka Bulatovića, novinare Slavka Ćuruviju i Milana Pantića...
Ili je moguće, ako se na čas posumnja da je i kod nas postojao nekakav "gradonačelnik Ćikaga" Bil Tomson, ili možda neki visoki policijski inspektor ili funkcioner koji je imao sporazum s mafijom?
Ipak, za najžešći obračun u svetu podzemlja označen je onaj u Čikagu, na Dan zaljubljenih (iliti Svetog Valentina). U jednoj od njujorških garaža nekoliko pripadnika bande Al Kaponea, preobučenih u policijske uniforme, ubilo je sedam pripadnika konkurentske grupacije Bugsa Morana!
Tada je, tvrde američki izvori, Al Kapone uspostavio kontrolu nad čitavim Čikagom i u trenu postao "najmoćniji čovek" SAD, a verovatno i najbogatiji.
Njegova industrija zločina radila je bez obustava rada i sa ogromnim profitom...Imao je, tvrde, ogromne organizatorske sposobnosti da bi uspeo, da ga je put tim pravcem odveo, da bude i sjajan industrijalac ili političar visokog ranga...
Kapone je ušao i u knjigu Ginisovih rekorda, kada je navodno, 1927. godine zaradio za to vreme basnoslovne pare, preko 100 miliona dolara...Tada je dolar vredeo bar sto puta više nego danas, pa ko želi nek računa...
I, zbog para je dolijao.
Preciznije zbog utaje poreza, teške oko tadašnjih milion dolara, što je za njega i njegov "biznis" bila sitna suma, ko da ga muva ujede...
Ali, čovek jednostavno nije želeo da plaća porez, a dugo mu se i moglo. Ipak, dolijao je 1931. godine, kada je na spektakularnom suđenju dobio 11 godina zatvora, plaćanje sudskih taksi i troškova, novčanu kaznu od 50 hiljada dolara i oduzimanja celokupne imovine. Ne samo njegove, već i njegove žene.
Takvi su bili propisi.
Kod nas je to malo drugačije: mnogi kriminalci, formalno-pravno nemaju ništa od imovine, nemaju na svoje ime nikakva pokretna i nepokrena dobra, ne rade nigde i ništa, samo se lepo nose, i kad padnu u zatvor, "nema pas za šta da ih ujede". Upravo zbog toga priprema se, zasad polujavno, zakon o konfiskaciji imovine ljudi s one strane zakona, i njihovim suprugama, deci, familiji, pa i sponzorušama ili, da ne budemo pregrubi, ljubavnicama...
(Glas javnosti)