Kako pričaju svedoci ovog događaja, žena je u džamiji zatražila da joj neko pokaže mezar Hamdije Ramusovića. Na pitanje prisutnih zašto to želi, navodno je odgovorila rečima koje su ganule sve prisutne:
"Bili smo komšije i taj me čovek mnogo puta nahranio u mom detinjstvu; više sam ručala sa njegovom decom i u njegovoj kući nego u svojoj. I hoću da znam gde mu je grob", rekla je ona.
Ovaj gest odraz je zahvalnosti koju nije zaboravila ni nakon mnogo godina.
Dobrota je ta koja se pamti
Pokazali su joj grob, a ona je, u znak poštovanja prema Hamdiji i njegovoj porodici, Islamskoj zajednici Berane donirala 5.000 evra.
Ovaj čin ponovo dokazuje da među ljudima i dalje postoje mostovi koje nikakva politika, propaganda ni zlonamerne ideologije ne mogu srušiti. Dobrota, međusobna podrška i poštovanje uvek će nadjačati mržnju, a ovakve priče su najbolji dokaz da zajednički život na ovim prostorima nije samo moguć – već je oduvek bio i prirodan.
Ovakvi primeri vraćaju nadu da još nije sve izgubljeno. Jer, na kraju dana, ljudi pamte dobrotu, a ne podele.
Glas Javnosti/ B06S