Glas Javnosti

ŽIV JE LEKA, UMRO NIJE: Od zločinca napraviše sveca!

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Zašto Radio-Televizija Srbije i autori serije „Drug Marko“ o Aleksnadru Leki Rankoviću prećutkuju zlodela revolucionarne pravde

Čudim se i krstim,  i levom i desnom, i pitam da li ima neko u državi Srbiji da odgovornima na  Javnom servisu Radio Televiziji Srbije i  generalu Svetku Kovaču  i ostalim  autorima  serije „Drug Marko“ o Aleksnadru Leki Rankoviću, konačno dojavi da su umrli  – Lenjin, Staljin, Broz… Da im  kaže  da smo zbog druga Marka,  kao jednog od glavnih tvoraca revolucionarne pravde, morali da donosimo zakone kojima ispravljamo najteže istorijske i ljudske nepravde i sprovodili i rehabilitacije i restitrucije!

Ispada, da ponovo treba  dokazivati da su tvorcima revolucionarne pravde ruke bile krave do lakata!  Vreme je, i da im se kaže, da nas ne prave budalama, i to uz pomoć naših para od pretplate, koju naplaćuju kroz harač na električna brojila.

Nismo slutili da će u cilju ideološke revize istorije, ulogu Svevišnjeg preuzeti istoričar Predrag J.Marković,  jer je,  kako nam je sam sa malih ekrana saopštio, bio na sahrani druga Marka!  Valjda zato aminije ideju  tvoraca serije  da narodnog heroja druga Marka, svrstaju međ velikomučenike i  svetitelje!  Suština je da čoveka od 168 santimetara prikažu ka diva, revolucionara, pravednika i nepolebljivog borca,  koji se nije ogrešio o saborce i Partiju kada su ga izdali!

Pitam se kako sve njih nije sramota kostiju ubijanih i proganjanjanih, kad  veličaju druga Marka tvorca OZNE, a kasnije UDBe, i  punih sedam godine ministra unutrašnjih  poslova  u Vladi FNRJ  u  doba  najcrnje reovlucinarne pravde sve do 1953. godine! Kako  baš nikog nije sramota kad ga predstavljaju kao  istinskog velikomučenika i  žrtvu  Brionskog plenuma, a njegovu sahranu predstavljaju kao moguće buđenje srpstva?!?




Taj  abadžijski radnik, general–pukovnik, narodni  heroj i potpredsednik  SFR Jugoslavije i  to sve sa 168 santimetara visine, bio je začetnik staljinistički  čistki i  procesa u sopstvenim komunističkom redovima. Zato je po mom mišljenju, bilo od bitnog značaja da autori ove ideološki obojene serije  u epizodi o Užičkoj Republici priznaju da  je drug Marko  kao čelni čovek „Odeljenja za borbu protiv pete kolone Užičke Republike“,  sa svojim zamenikom i prvim saradnikom Slobodanom Krcunom Penezićem na najsuroviji na čin organizovao isleđivanje, prebijanje pa potom i likvidaciju  Živojina Pavlovića, komunističkog lidera, novinara i pisca koji  je hrabro opisao  obim i strahote Staljinovih čistki  i  procesa . .

Živojin Pavlović tj. Vlade Ždrebe, kako su  ga komusniti  zvali, opisao je  likvivdacije  najznačajnih ruskih komunista i oko 500 do 600 hiljada članova  Komunističke partije Sovjetskog Savaza ( Žika je  objavio 1940. godine knjigu „Bilans  sovojetskog termidora: prikaz i otkrića o delatnosti i organiazaciji Staljinovog terora“). Đilas je kasnije  izjvavio da je „Žika imao sedam glava, zbog svoje knjige nijednu sačuvao ne bi!“. Ranković  je kumovao zajedno sa Brozom i Krcunom da Žika tu jednu jedinu  glavu izgubi.

Taj hrabri poznavalac  i analitičar prilika u Komiterni, u pet  poglavlja pomenute knjige precizno je opisao nepostojanje demokratije i  prava kritike u  komunističkoj  partiji, streljanja državnika, oficiira i viših  činovnika, streljanje partijskih  funkcionera i diplomata,  likvidacije funkcionera Komiterne i stranih komunističkih  partija. Peto poglavlje nosi naziv „Istina o procesima u Sovjetskoj Rusiji“. U montiranim procesima Staljin je ubio  jednu  trećinu članstva svoje partije  zaključio je Živojin Pavlović,  navodeći da nikada nije utvrđen tačan broj likvidiranih  vojnika, oficira, intelektualaca i ostalih žrtava Staljinovog terora.

Dedijer i  lično Aleksandar  Ranković (to potvrćuju naučni radovi i istraživanja Slobodana Gavrilovića, koji je  i pronašao pomenutu Pavlovićevu knjigu  i ponovo je štamapao). Ranković i njegovi potičenjeni su posle sedam dana prebijanja i mučenja strealjali čoveka koji je  obelodanio istinu o staljističkom  zločinima.  I pored nadčovečanskih  muka Žika nije priznao da jeizdajnik, čak je i pokušao da pobegne sa streljanja! Borio se do poslednjeg daha, ne priznajući baš ništa od optužbi da je izdajnik i imperijaisitčki agent.



Narodni heroj – drug Marko, posle  Brionskog  plenuma i afere  o navodnim prisluškivanju Tita,  kukavički je podvio i glavu i rep,  i  odstupio dokazujući da u njemu nema ništa herojskog!  Taj  kukavičluk  autori serije  pokušavaju da prikažu kao vrlinu  odanosti  Titu i Partiji i ljubav prema jugolsovenstvu. Za takvo ponašanje naš narod ima mnogo  poređenja!  Elementarna  pristojnost mi ne dozvoljva da upotrerebim najvulgarniju komparaciju!  Rankoviću se dogodilo da bude žrtva partijske čistke. I to na sličan način kako je i on 1952. godine, učestvovao kao član  Komisije,  u  isključenju  iz  KPJ i sa svih  državnih funkcija Blagoja Neškovića, jer  je navodno previše Srbovao!

Prećutaše vrli Kovač i njegovi  ideološki prjatelji da je od batina islednika pod komandom druga Marka, u užičkoj bolnici dušu ispustio užički paroh Milan Pašić,  koji  je ostavio pismo  porodici, sa  porukom da umire  nasilno od batina i  mučenja . Nesetiše autori serija  da  metak  u potiljak, iza Kasarne u Krčogovu, za vreme  Užičke Republike , kao narodni izdajnik i petokolonaš dobio  i Milan Ljubojević, veliki heroj iz Velikog rata, nosilac Karađorđeve zvezde.  Ne setiše da su  Rankovićevi zlotvori ubili i  nenadmašnog  Mihaila Milovanovića, akademskog slikara, vajara  i pisca. Mihailo je bio  ratni slikar Vrhovne komande srpske vojske u Prvom svetskom ratu! Autor je  neprevazićenih  portreta  Radomira Putnika, Ćivojina Mišića, Stepe Stepanovića, Petra Bojovića i  članova kraljevske familije.


Svetko Kovač

Dejan Ćerić u  istorijskoj studiji „Težina zakletve“ na osnovu više desetina istorijskih izvora napravio je spisak sa 68 imena stradalih od  partizana van  borbe za vreme Užičke  Republike. Većina ih je ubijena pred pad Užičke Republike 28. i 29. novembra 1941. godine. Prilikom ekshumacije grobnice u Krčagovu nađeno  je 68 leševa, a na Kapetanovi, gde su vršene, takođe egzekucije,  naćeno je 40 leševa.

Đerić  otkriva kako su  potpičenjeni  drugu Marku  pljačkali državne pare i  imovinu u Užicu.  Kad  je  ponestalo državnih resursa prešli su na zaplenu novca i robe privatnih  trgovinskih radnji,  preduzeća i imućnijih građana! Oduzimali su po selima i stoku, obuću, zaprežna kola i jahaću opremu….

Prećutali su u seriji da je, pod pokroviteljstvom  Odeljenja druga Marka  u Užičkoj Republici postojao i  „Institut slobodne ljubavi i razonode svake vrste“. Niste ništa pogrešno pročitali, niti  sam ja pogrešio, o tome postoje ozbiljni naučni, ali  i popularno istorijski radovi sa puno dokaza. Pisali su o tome  i pomenuti Dević i Đurović.

I zato me čudi što niko ne reaguje, što svi  ćute, ili gunđaju sebi u bradu!  Jedino je istoričar Nemanja Dević javno ukazao na ovo  prećutkivanje istine i istorije sa revinizionističkim  namerama  u  oovj igrano-dokumentarnoj seriji!

Na kraju, u  iščekivanju  novih epizoda „Druga Marka“ dođe mi da ospujem, što  vuka i  kojota odevaju  u jagnjeću kožu!  Što jadnom narodu  prodaju ideološku maglu!  U nadi da će emisiji o  OZNI, makar pomenuti 60.000 popisanih  žrtava masovnih  egzekucija u Srbiji i  pasja groblja. Dević kaže, da je  među njima bilo 4.636 dece, preko 3.80 žena, 367 profesora, 119 advokata i sudija, 79 glumaca, 68 novinaara…



Svetku  Kovaču, tom istinoljubcu,  koji nam otkriva velike tajne iz naše istorije, upućujem sledeći  poluprivatan apel, i to kao  punomoćnik  porodica Drana Milovanovića i Dražena Jakovljevića:

„Kad već toliko pišeš, i voliš istinu i pravdu,  priznaj i napiši  koje je ubio i zašto ubio gardiste u Topčideru! Znam da znaš!“

I još jedna stvar koja  mnogo govori o  kontinutetu  komustičkog  mentaliteta, bezvlašća i  nemorala.  U postupku restuticije  uspeo sam da ishodujem  da se Rankovića vila na Zlatiboru vrati starim vlasnicima! Naravno, nije nju  drug Marko gradio, već  je zbog njegovih  apetita ista nacionalizovana.  Sve odluke o  povraćaju  su potvrađene  od Agencije za restituciju, Ministarstva finansija, Upravnog suda i na kraju Ustavnog suda. Da apsurd bude  veći stari vlasnici  i pored  pet godinaod  pravosnažne i izvršne odluke  ne mogu da uđu u posed svoje, a nakaradno nazvane Rankovića vile!

Znate li zašto?

Zato  što se u njoj se i dalje nezakonito baškare čelnici Javnog servisa RTS, koji su  posle Rankovićeve smene vilu pretvorili u svoje odmaralište! Iz hajdučki zaposednute  vile, uz pomoć užičkih sudova koji odugovlače  u nedogled postupke iseljenja, rukovodstvo RTS , prkosi i kao da kliče:

“Živ je Leka, umro nije…“


Predrag Savić

(Autor je advokat i pisac)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR