Auto magnat Henri Ford, je mrzeo Jevreje i bio najveći antisemita svoga vremena. Donald Tramp je najveći ljubitelj Jevreja na današnji dan.
Stav Trampa prema Jevrejima je jasan. Voli Jevreje, a mrzi Arape. Za masakr Palestinaca ne da ni tri lule duvana, ali će dati ruku za brata Abrahama ako mu zatreba. Bez gatanja, Tramp je izraelski Hajduk Veljko. Gospodin Petrović bi glavu dao al` Krajinu Turcima ne bi dao. Gospodin Tramp daje ruku za Izrael, ali i velike pare pride. Ista ih je majka rodila.
Pozdravimo, cenjeni čitaoci, srpskog brata Donalda od Krajine.
Henri Ford ljubimac nacizma
Junak ovog teksta je na svoj 75. rođendan dobio, najviši orden Trećeg rajha, koji se dodeljivao stranim državljanima kao znak priznanja od strane nacističkog režima. Šta je gospodin Ford uradio da zasluži takvu kokardu?
Pre svega, on to duguje svom antisemitizmu. Ford je izdavao novine "Independent" 1918. godine. Objavio je više antisemitskih članaka posvećenih pogubnom uticaju Jevreja na život u Sjedinjenim Državama. Veruje se da je upravo Ford doprineo distribuciji širom sveta "Protokola sionskih mudraca".
Druga zasluga bila je ekonomska saradnja. Kada je Hitler došao na vlast 1933. godine, uključio je fordizam u svoje planove za jačanje automobilske industrije u Nemačkoj. Nacisti su izgradili fabriku Folksvagena, za koju su angažovali inženjere iz Fordovih fabrika da ponovi uspeh Fordovog Model-T.
U isto vreme, u Kelnu je radila fabrika Ford, gde je 1938. godine počela izrada kamiona od 3 tone. Oko 50.000 ovih kamiona prodato je nemačkoj vojsci između 1941. i 1945. godine. Početkom Drugog svetskog rata Ford je prestao da sklapa motore za avione u Engleskoj, koja je bila u ratu sa Nemačkom, a pokrenuo proizvodnju u francuskom gradu Poisi motore za nacističku vojsku. Posle 1941. Fordova filijala u okupiranoj Francuskoj nastavila je da proizvodi kamione za Vermaht, dok je druga filijala, u Alžiru, snabdevala Hitlerovog generala Romela kamionima i oklopnim transporterima...
Šta je pričao Henri Ford
Ford nije pisao članke za svoje novine. Većinu ih je napisao urednik Vilijam Kameron, strastveni antisemita. Fordov sekretar, Ernest Libold, izjavio je da su "Independent" novine Henrija Forda i on lično odobrava sve tekstove u njima.
Libold je dodao: „Jevrejsko pitanje, kao što svaki biznismen zna, dugo je zataškavano u Sjedinjenim Državama. Niko se nije usudio da o tome raspravlja jer je uticaj Jevreja bio dovoljno jak da slomi čoveka koji bi pokušao da kaže nešto otvoreno i iskreno.
Godine 1920. "Independent" je objavio članak pod naslovom „Međunarodno jevrejstvo: svetski problem“. U njemu je pisalo da su Jevreji dugo planirali stvaranje međunarodne superkapitalističke vlade. Ford je često krivio Jevreje za propast američke kulture i čisto američkih proizvoda, zabave i, što je još gore, da su bili pokretači Prvog svetskog rata“ Opa bato, ni manje ni više.
Ford je utvrdio da je „Jevrejska rasa daleko od civilizacije. Ona nema želju za religijom, nema velikih dostignuća u bilo kojoj sferi. Jevreji po navici gravitiraju najvišim rukovodećim mestima. Ko ih tamo stavlja? Šta oni tamo rade? Finansije sveta su pod kontrolom Jevreja, njihove odluke i aranžmani su naši ekonomski zakoni." Ruku na srce, Ford ne greši kad kaže da Jevreji samo rukovode, ali da nema velikih fabrika koje su osnovali Jevreji.
Henri Ford je objavio niz članaka u kojima je izložio centralnu tezu da je postojala jevrejska zavera da vlada svetom, kontrolisanje trgovinskog sistema i berzi, superkapitalizam zasnovan isključivo na fikciji da je zlato bogatstvo. Nema sumnje da je Ford znao šta sponzoriše. On je osnovao "Independent" 1919. kao sredstvo za svoju sopstvenu filozofiju i bio je živo zainteresovan za to.
Začeci Fordovog antisemitizma
Od početka Prvog svetskog rata, Ford je podržao je odluku Ženske mirovne partije da sponzoriše međunarodnu konferenciju u Stokholmu na kojoj bi se razgovaralo o okončanju sukoba.
Ford je poslao brod sa pacifistima u Evropu kako bi pregovarali o okončanju rata. Na brodu je Ford čuo reči Jevrejke iz Budimpešte, Rosike Švimer: „Znam ko je započeo rat – nemački jevrejski bankari. Podsetio je da su ga sami Jevreji uverili u zavisnost rata od međunarodnog jevrejstva."
Brod je stigao u Stokholm januara 1916. Tamo je organizovana konferencija sa predstavnicima Danske, Holandije, Norveške, Švedske i SAD. Konferencija nije uspela da se dogovori o primirju.
Fordovi naslednici su morali naporno da rade da bi automobilsko carstvo oslobodili antisemitske reputacije njegovog osnivača. Henri Ford Drugi je finansirao nekoliko velikih jevrejskih organizacija. Uspeo je, uprkos pretnji bojkotom od strane arapskih partnera, da osnuje fabriku za sklapanje automobila u Izraelu. Kao čin pokajanja, da natera jevrejski svet da zaboravi grehe Henrija Forda, film Šindlerova lista je sponzorisan i prikazan na nacionalnoj televiziji tri sata bez reklamne pauze. Slobodno rečeno, "seli su na rudu". Vremena Rajha su prošla, Hitler se upokojio u nekom bunkeru, i šta im je drugo ostalo ako su hteli da sačuvaju nasleđenu imovinu. Kult "Holokausta" je uzeo maha i nije bilo nikoga na belom svetu da to ospori. Jevrejski Kongres je vešto eksploatisao stradanje Jevreja. Naslednici Henrija Forda su uspeli da sačuvaju kompaniju, uprkos lošeg glasa osnivača kompanije.
Osnivačev praunuk i vlasnik koncerna, Bil Ford, imenovao je Marka Fildsa, za izvršnog potpredsednika "Ford Motorsa" za proizvodnju i predsednika "Ford Amerika". Američki jevrejski komitet je nagradio unuka osnivača koncerna Vilijama Kleja Forda za velike donacije jevrejskim organizacijama rečima: „Nema sumnje u antisemitizam Henrija Forda, ali ...sada je to sve istorija“.
IZVOR: ustupljena fotografija / Fordov automobil
Ipak, da zasladimo jevrejskim navijačima i malo zacrnimo gazdu crnih fordovih - genocidnih automobila.
Savremenici pišu da je Henri Ford bio veliko američko zlo, baraba koja je mrzela ugnjetavane Jevreje. Bez obzira šta je radio i pričao protiv Jevreja ima smisla da to ponovimo, ali ostaje utisak da je svojim delovanjem uticao na nemačke naciste da se žestoko svete jevrejskoj, uspešnoj doktrini. To su Jevreji ocenili kao holokaust, višoj formi genocida. Ako je Ford, tada, u nečemu i bio u pravu, potonja istorija ga valja u goveđi izmet i danas nema šanse da ga neko brani.
To je bilo vreme Forda, vidljivog antisemite i ljubitelja nacizma. Bilo kako bilo tek Henri Ford je preživeo teška vremena, ali je ostao zapisan u istoriji kao jedan od genija auto biznisa i uopšte biznisa. Da li je sve bilo pošteno? Ne, naravno, ali u biznisu se pamte samo pare i to što veće. Mnogo para je prošlo kroz avliju mister Forda a njegova auto industrija cveta i danas, 100 godina kasnije, ime Forda se izgovara samo kao "genije koji je mrzeo Jevreje". A da li su postojali Jevreji koji su mrzeli Forda i njegove protestantske kolege ? Pa, sad... Mora da ih je bilo ali se nekako slabo sećamo njihovih imena.
Tramp nam javno otkriva da Jevreji nisu ni malo naivan narod. Dobro parče Fordovih tužbi na Jevreje kao da su danas pisane. Ovolika ljubav prema Jevrejima i silno okruženje oko predsednika Amerike i gospođe Melanije izaziva zavist drugih nacija koje vredno štrikaju čarape Izraelcima i nevoljno spominju Forda kao preteče Orvela.
Dal` da psujem ili da tugujem? Uskoro će proleće pa da se smestimo pod svetu šljivu da sanjamo sunce u medu. Sa očiju opada nam malter. Pesnik svoje otpevao a i Henrija Forda `izeli crvi. Sad je red da se Donald Tramp dokaže ako želi da ga istorija zapamti. Napred Donalde. Tvoja Čukun Stana te čeka na pasulj sa rebrima a ti pazi da ne pogrešiš kao Henri Ford sa pucvaldom u rukama.