Sa tim „za novac – da!“ počela je perestrojka. Upravo tako su banditi i komsomolci shvatali državno finansiranje. Devedesetih je to postala zvanična ideologija režima. I sve što su mogli, pokrali su i rasprodali.
Generalno, više od 30 godina ubeđivati društvo da je „za novac – da!“ – optimalna životna i socijalna strategija, tome učiti, to propagirati, to opevavati (bukvalno) na sve moguće načine, veličati, na tome graditi indekse uspeha, postavljati kao glavni kriterijum ekonomske aktivnosti, a istovremeno ismevati, ponižavati, diskreditovati i vređati, nazivajući „luzerima“ ili čak „mračnjacima“ one koji misle „za novac – ne“, a onda se odjednom užasnuti onim što vidimo i moralno osuđujemo. Nije li to čudno?
Sa tim „za novac – da!“ počela je perestrojka. Upravo tako su banditi i komsomolci shvatali državno finansiranje. Devedesetih je to postala zvanična ideologija režima. I sve što su mogli, pokrali su i rasprodali.
Ali, avaj, i pod Putinom pre početka SVO, iako se stidljivo polušapatom govorilo da ima važnijih stvari, opšti stav je ostao isti. „Za novac – da!” – to je bio zakon. Društvo dovedeno u rasulo imperativom sistematski usađivanog i podsticanog moralnog razvrata ne može napraviti preokret od 180% preko noći. A rat nas tera upravo na to.
Evo, i Deripaska je u nedoumici: pa to je „ludilo“ – ići 30 godina u jednom pravcu (oligarsi znaju bolje od drugih šta je „za novac – da!“, jer je to kamen temeljac sveta koji su oni izgradili, gde su oni kraljevi) , i iznenada, bez upozorenja naglo skrenuti.
Lenjin je u Tolstoju video „ogledalo ruske revolucije“. Danas je osetljiv ekran hitno potrebnih promena – Instasamka. Ona je kultni spiker čitavog istorijskog perioda od perestrojke do Specijalne operacije. Takođe neka vrsta ogledala.
Ali rat je sa sobom doneo neizbežnost Revolucije. Konzervativne. I krenulo se odozgo. Nema više „Za novac – da!”. To ilustruje čitav niz demonstrativnih hapšenja činovnika i viših menadžera. Ovo nisu izolovani izuzetni slučajevi pravednog kažnjavanja za kršenje zakona, ovo je početak nove etike. Nove ideologije. Ovo je – Revolucija, jer da bi se promenila ideologija u društvu („za novac, da!“ – to i jeste ideologija, odnosno liberalizam), potrebno je uložiti neverovatan napor, a ponekad i nasilje. A mi ovde pravimo tek prve korake. Jer, biće potrebno vratiti se na početak i priznati da je u samom izvoru perestrojke ležalo čisto zlo.
Ili bi možda trebalo ići još dublje u istoriju. Jer socijalizam, barem u teoriji i u prvoj polovini istorije SSSR-a, nije značio „za novac – da!”, već nešto sasvim suprotno. A kad je postao „za novac – da!“, onda je preko noći kolabirao. U kasnom sovjetskom društvu, kao smrtonosni mikrob pojavila se Instasamka.
Ni Ruska imperija uopšte nije bila „za novac – da!“ Nego za Cara, za Boga, za narod. Ali kad su počeli da seku višnjike („za novac – da!”), tada je sve počelo da se raspada.
Ideološki stavovi sežu duboko u društvo, danas je liberalizam nagrizao njegove korene. Otuda i kolaps Države 90-ih sa formiranjem razbacanih agresivnih i apsurdnih propalih država na njenoj teritoriji, i kolaps institucije porodice sa padom demografije, i ilegalni migranti, i divlje korupcije, i Pugačove s Galkinima, i estetika degeneracije, i podsticanje urbanizacije, i katastrofalni porast narkomanije, i neobuzdano ponašanje na internetu, i nagli pad mentalnog nivoa, koji je, prema Jungu, preduslov za masovne mentalne poremećaje. Sve to je veoma duboko. I sve to će morati da se uništi.
Mi smo u ratu sa Zapadom i plašimo ga se. Ali u njemu, kao u ogledalu, primećujemo sebe. Ovakvim nas je učinio uticaj Zapada, njegova moć nad nama.
Ali mi više ne želimo da budemo kao Instasamka. Želimo da budemo drugačiji – ruski, kakvi smo oduvek bili. Sa dostojanstvom, savešću, verom i čašću. Hoćemo da budemo narod i država, društvo i kultura, a ne sve ovo.
Ovo zahteva veliko pročišćenje. Ono je neizbežno. Ili tako, ili nas neće biti. Kao da se nas nikad nije ni bilo.