SUROVA OLIMPIJADA

Ovo su stihovi koji paraju dušu podsećajući nas na stradanje srpskih majki i žena koje nikada ne smemo zaboraviti.

Stišava se bura pariskih igara
ugašen je plamen bezbožničkih djela
Jelisejska polja opet su u tami
opustješe zgrade olimpijskog sela.

Prisjetih se kratko pjesme i igara 
zbog kojih je svijet Sarajevo znao 
ali ne zbog igre i sportskih gluposti
nego da bih strašni zločin opjevao.

Nije lako naći riječi za pjesmu
o ovome dosad ja nijesam pjevo
a priprema poče kad Samaran reče:
"Do viđenja naše drago Sarajevo".

Posle toga prođe sedam-osam ljeta
dok krenuše neki novi "olimpijci"
da nam pokazuju kako meč počinje
u SRBske svatove kako idu hici.

Krenu tada neka nova disciplina
bez skijanja,boba, skokova, klizanja
za običan narod prestale su nade
da će više mirno moći da se sanja.

"Viktor Bubanj",Hrasnica, Ali-paše polje,
postadoše njima kao "sportski centri"
gdje je više SRBskih dovođeno žena
nego što je išlo  u dvorani Zetri.

Ali ne bijahu žene ni djevojke
koje hoće da se bore za medalju
to su bile SRBske majčice i kćeri
po kojima "olimpijci" poruku nam šalju.

Junak do junaka u svojemu "sportu"
Sarajevom praviše logor do logora
da dovode SRBske curice i žene
jer turčin u ratu uživati  mora.

Hoteli "Evropa","Zagreb" a i "Balkan" 
koji tada bješe na Buća potoku
da imaju oči slijepi bi bili
kada neko žensko smatra kao stoku.

Prodavnica "Sunce" i kafe " Baltazar",
Jugoeksport skladište, stadion Famosa,
od jauka ženskih usled silovanja,
Sarajevu ne bi davali ponosa.

Pofilićka šupa i radnja "Borovo",
sa studentskim domom "Mladen Stojanović",
prodavnica "Poljoskrb",
stan u  Mis Irbina,
s njima i škola "Alija Alijagić".

Al najgore muke doživješe one
koje tužno gledaše grbavička zora
što su dovedene na zloglasnom mjestu 
četvrtoga sprata Centralnog zatvora.

To je samo dio "olimpijskog sela"
koje oformiše njini "olimpijci"
i danas Dobrinjom možda odjekuju
SRBskih žena i cura vapaji i krici.

Preko tri hiljade silovanih žena 
djevojaka,cura s dvanajest godina
mučila je horda pred kojom stajaše
kriminalac Juka iz kuće Prazina.

I sa njime Ćelo Delalić strijelac
koji gađa dobro kad odbrane nema
jer na Baščaršiji Nikola Gardović 
nije ni sanjao šta mu pogan sprema. 

Sa njima su birani olimpijci neki
Mušan,Kruško,Ismet i družina njina
koji mnoge traume svjesno nametnuše
da SRBkinja nikad i ne rodi sina.

Jer su žene mnoge usled silovanja
ostajale trudne ni dužne ni krive
i danas ih prate tadašnje traume
i pratiće sve dok jadne budu žive.

Neke su umrle usled strašnih muka
zločinačka ruka kada nejač skopa
jasno bješe drugim u kojem je stanju
kad poture kaže "ova ti je tropa".

Tako unižene biše na razmjeni
i najveći dio ode Beogradu
da im njino tjelesno i psihičko stanje
u GAK-u provjere i daju im nadu.

Na čelu ekipe doktor Krstić bješe
da pomogne svima on svesrdno hoće
težak teret imaše
jer vodi ekipu
koja odobrava prekide trudnoće. 

Sve SRBkinje koje silovane biše
i ostaše tako u drugome stanju
odvedene su u "Lazarević Lazu" 
da se opet vrate životnom nadanju.

Najgore su prošle SRBkinje Sarajke
što ljepotu imahu kakvu nije lako
dokumenta njima uništiše turci
a njih su do Splita  prebacili tako.

Odatle ustaše preko sinjeg mora
do obale bludne zemlje Italije
tu ih ostavljahu same bez papira
pa neka se snađu kako koja smije.

Teška ih je sudba zadesila neka
samo zato što su svoje bližnje htjele
neke su i sebe prodavale za noć
da bi bližnje našle,da bi preživjele.

Krvnici su svjesno vozili ih tamo 
gdje pomoći nema gdje ih ne zna niko
bez dokumenata i novca u džepu
izbori se samo ko se mučit sviko.

I ko način neće birati da stane
svojom stopom teškom na SRBskome sprudu
da bi svoje duše spasavale suzom
zagrlile bližnje,svoju rodnu grudu.

Evo rode SRBSKI jedne discipline 
za koju Beograd balkona i nema
zato samo bratski mogu napisati :
VJEČAN POMEN ŽRTVI SARAJEVSKIH ŽENA !!!


PETAR GENOCIDNI

SKINI APLIKACIJU