Susret američkog predsednik Donalda Trampa i ruskog Vladimira Putina na Aljasci, nazvan istorijskim, u pola deset uveče po srednjoevropskom vremenu u žiži je čitave planete već danima, kao i očekivanja da će doneti mir, ili bar jedan krupan korak bliže njemu.
Ali, već i ovlaš bačen pogled na ovaj događaj nameće pitanje, kako postići mir kada, za zelenim stolom, nema jednog od glavnih aktera u ratu predsednika Ukrajine Volodimira Zelenskog koji iznenađujuće, na sastanak nije ni pozvan, baš kao ni Evropa.
Uz to, pozitivan ishod baš i ne obećavaju događaji iz prethodnih dana kako na zapadnoj strani sveta koja, kako se čulo, profitira u naoružavanju Kijeva i na istočnoj, jer je rat intenzivirala. Uoči samita na Aljasci, Rusija je pucala iz svih oružja i udarala ogromnom silinom na Ukrajinu a, ona se branila, dok je Zelenski udarao u ratne bubnjeve saopštavajući da je obezbedio oružje od Amerike vredno milijardu i po dolara koje su kupili evropski saveznici. Ukrajinski predsednik je društvenoj mreži Iks naveo da Lista prioritetnih zahteva NATO-a za Ukrajinu, koja omogućava saveznicima da kupuju oružje proizvedeno u SAD za Ukrajinu, „već donosi opipljive rezultate“.
Tramp je, prethodnih dana, pomenuo razmenu teritorija o kojoj su stvavovi dve suprotstavljene strane nepomirljivi.
„Neću predati svoju zemlju jer nemam pravo na to“, ustvrdio je Zelenski i obrazložio, da ako Ukrajina napusti Donbas, otvoriće put za pripremu ruske ofanzive.“
Rusija koja je pre više od decenije zauzela Krim i kontroliše oko petine ukrajinske teritorije, kako Putin uporno ponavlja neće se odreći osvojene teritorije jer, kako je rekao, “tamo gde čizma ruskog vojnika kroči, to je rusko”.
Susretom na Aljasci, bez briselskog predstavnika, marginalizovana je Evropa na čijoj je teritoriji Ukrajina, a njen apel da se ne predaju ukrajinske teritorije, kao da ostaje bez ikakvog odjeka.
Mnogi na starom kontinetu, čak smatraju da je Tramp ovim sastankom učinio veliku uslugu Putinu, ne samo dajući mu na političkoj važnosti, već i vraćajući ga iz potpune izolacije u međunarodnu orbitu.
Predsednik SAD je zaćutao o razmeni teritorija, ali su se velika očekivanja od samita svela na Trampovu izjavu da je susret na Aljasci "ispitivanje terena" povodom ratnih zbivanja.
Uoči susreta se pojavila kao bomba vest britanskog Telegrafa da se predsednik SAD priprema da ruskom kolegi ponudi pristup retkim mineralima na teritoriji Ukrajine pod ruskom okupacijom kako bi ga podstakao da okonča rat u Ukrajini.
S druge strane se govori o široj normalizaciji odnosa dve svetske sile, dok se, ona glavna Kina koja uglavnom ćuti po pitanju rata, posmatrajući Aljasku iz prikrajka, ubrzano približava neprikosnovenom svetskom tronu.
Sve deluje kao da će opet mir ostati samo na lepim željama, jer Trampu odgovara da se još malo znoji u “hodu po mukama” kako bi stigao do okončanja rata i tako svoj spoljno-politički trijumf napravio što većim, a Putinu da proširi osvojene teritorije kako bi za “zelenim stolom” sedeo znatno lagodnije i dobio ono što želi.
U prilog tezi da Rusija hoće da ostvari neke druge ciljeve, prvenstveno ekonomske, govori činjenica da Putin vodi sa sobom na Aljasku ministra finansija Antona Siluanova i svog specijalnog predstavnika za investicije Kirila Dmitrijeva. I, možda neka zakulisna trgovina Vašingtona I Moskve bude uspešna…
Ali jedno je sigurno: dogovor dvojice lidera neće biti dovoljan za proglašenje mira, bez ostalih aktera.
Pa, pa čemu onda sastančenje? Vašar taštine ili parada moći pred ogromnim brojem svetskih novinarskih ekipa? Šta god bilo i šta god rekli, ali ne ono što se od njih očekuje, tek, dvojicu lidera koji će pompezno izaći sa samita, pratiće čitava planeta. Pa, neka šou počne.
Glas javnosti