Rio Tinto svakako ne polaže ugovorna prava na eksploataciju, niti ima pravo preče kupovine, jer njegovi istraživači nisu ni otkrili jadarit, već ga je pronašla srpska profesorka sa Rudarsko - geološkog fakulteta u Beogradu, Jelena Obradović i to osamdesetih godina prošlog veka. Karbonatne rude kristalnog jadarita ima sasvim dovoljno za celu planetu i to više od 150 miliona procenjenih tona. Dakle, ima za sve.
Srbija je jedino mesto u svetu gde postoji mineral sa tako moćnim svojstvima. Uz litijum ruda jadarita sadrži i bor, arsen, živu i kadmijum. Dakle, Rio Tinto hoće da vadi naš jadarit. I neka ga vadi. Neka drobljeni kameni jadaritski agregat, izvađen ispod Loznice, tovari na kamione, avione, vagone i brodove i neka ga nosi na preradu. Van Srbije! Ali, Rio Tinto neće samo da rudari. On hoće da PRERAĐUJE i to upravo na teritoriji Srbije, jer nema gde drugo. Niko nije lud da dozvoli Rio Tintu da vrši sumpornu ekstrakciju litijuma iz kamenih ruda na svojoj teritoriji. U tome i jeste sva suština.
Rio Tintu treba omogućiti vađenje rude, odvoženje i kupovinu jadarita, plaćanjem rudne rente ili na drugi način, ali mu treba ZABRANITI PRERADU jadarita na srpskoj teritoriji. Globalistima treba dati jadarit. Ne vidim problem da se taj stav o davanju srpskog jadarita iznese pred EU. Traže jadarit, prodavaćemo ga, naravno! Ali, PRERADA mora biti na drugom mestu. Samo između Egipta i Obećane zemlje postoji 7 velikih pustinja. A ima ih, hvala Bogu, još... Atakama, Mohave, Takla Makan, Dašt e Kavir, Kalahari, Namib, Gobi, Tanami... U nenastanjenim pustinjama ima sasvim dovoljno prostora za fabričku preradu litijuma... To što nema vode, to zaista nije srpski problem, kao što ni
prerada jadarita nije problem Srbije. Platićemo Rio Tintu i troškove transporta, ako treba. Oni sigurno neće biti mnogo veći od Piksijevih godišnjih plata. Time bi globalističke ucene bile amortizovane i priča prebačena zaista na ekologiju i Zelenu agendu EU.
Ekološka zaštita i briga o životnoj sredini o kojoj sada priča Rio Tinto u svojim besmislenim, propagandističkim i lažnim prognostičkim studijama namenjena je naivnima i polupametnima. Rio Tinto neće ovde samo da vadi jadarit, već mu je bitnije da ga prerađuje. Pre bih rekao u tečni kristal, ali, dobro. Neka to bude moja teorija zavere, sve dok se ne pokaže da nije. Ekstrakcija litijuma iz jadarita nema teritorijalne veze sa fabrikom litijumskih baterija. U njoj će se litijum dobijen u Srbiji koristiti kao sirovina za izradu litijumskih baterija i takva fabrika sa čistom i robotizovanom tehnologijom i gotovim proizvodom neće, naravno, biti u Srbiji. Rio Tinto, naravno, laže i maže. Šta bi drugo i mogao da uradi. Kao svoje stručne saradnike i konsultante navodi i neke stručnjake i profesore, koji i ne znaju da sarađuju sa Rio Tintom. Bez dozvola i mimo zakona Rio Tinto, već nekoliko godina, baca toksični istraživački otpad na deponiju kod Loznice. Sakriva ključne informacije ili izlazi u javnost sa neadekvatnim i apsolutno netačnim i izmišljenim procenama štete po životnu sredinu. Posle istrage američke i australijske Komisije za vrednosne papire i Odeljenja za ozbiljne prevare Velike Britanije podnete su tužbe protiv Rio Tintovih menadžera u Gvineji zbog kršenja Zakona o korupciji i neprimerenih isplata visokim funkcionerima Gvineje kako bi omogućili Rio Tintu ostvarivanje rudarskih prava. Rio Tinto je ćutke, bez poricanja optužbi, platio kaznu od 15 miliona dolara. Izvršni generalni menadžer filijale Rio Tinto na Gvineji bio je tada Čed Bluvit, upravo sadašnji šef Projekta Jadar u Srbiji. Baš interesantna slučajnost! Rio Tinto računa da su Srbi beskičmenjaci, potkupljivi, korumpirani i lakomi na novac i privilegije. Neki jesu, ali neki i nisu. Činjenice i lošim i dobrim Srbima, pokazuju sledeće.
Ne postoje neutralizatori koji će neutralisati uticaj hiljadu i sto deset vagona sumporne kiseline DNEVNO, bez obzira da li je ona zagrejana na 80, 90 ili 250 stepeni celzijusa. Za deset godina neće biti dovoljne milijarde litara čiste vode Jadra i Drine za razblaživanje četiri milijarde litara sumporne i hlorovodonične kiseline, kao i žive i arsena. Enormna količina otrova za nekoliko godina uništiće sav živi svet nizvodno od Jadra, Drine, Save i Dunava. Kad kažem uništiće sav živi svet, mislim i na ljude koji žive pored tih reka. To je stoprocentno sigurno. Problem je što Rio Tinto nema gde da prerađuje jadarit, jer to ni jedna normalna zemlja neće da mu dozvoli na svojoj teritoriji. Naravno, osim onih gde korumpirani građani rade u korist svoje štete. Da li Srbija spada u normalne zemlje zavisi od toga koliko je njena vlast normalna. Globalisti su već uložili ogroman novac potkupljujući mnoge naše, korupciji sklone, stručnjake, na potpuno isti način na koji su korumpirali i mnoge srpske lekare i funkcionere da bi promovisali i progurali genetički inženjering GMO mRNK vakcinama, koje nemaju veze sa respiratornim sojevima korona virusa. Na Aleksandra Vučića biće izvršen strahovit pritisak da dozvoli, ne vađenje karbonatske rude, već njenu preradu u Srbiji. Taj pritisak globalne Duboke države Rotšilda, Rokfelera, Soroša, Gejtsa i Maska, preko svojih satanističkih kerbera, pre svega, iz Evropske Unije, biće daleko jači i dramatičniji, nego što je bio pritisak za otkidanje srpskog Kosmeta. Orban je imao hrabrosti da se direktno suprotstavi Sorošu i on je, verujem, spreman da plati cenu svoje hrabrosti. Rotšildi nisu dobrotvorna ustanova.
Dva prilično bitna zaključka, bar što se Srbije tiče, su da potpisivanje sporazuma o praktičnom priznanju Kosova može da se poništi, pre ili kasnije i bilo čiji potpis može preko noći da postane mrtvo slovo na papiru. Na žalost, potpisivanje dozvole Rio Tintu za PRERADU litijuma otrovnim kiselinama na teritoriji Republike Srbije za Srbiju će biti jednako smrtnoj kazni hemijskom injekcijom, bez oproštaja i bez prava na žalbu. Džabe nam posle i ružičasti EKSPO i Nacionalni stadion i pametni autoput i leteći Mitrović i delfin u Surčinu i žirafa u Jagodini i Evropska unija... Uostalom, ko će iz te Unije uopšte biti spreman da primi u svoje društvo bolesne srpske utvare iz sumporne močvare?! Osim toga, ko garantuje Srbiji da Rio Tinto svojom smrtonosnom tehnologijom radi na izdvajanju zastarelog baterijskog litijuma iz srpskog jadarita?! Možda je tehnološki proces topljenja tečnog kristala agresivnim kiselinama potreban za sasvim nešto drugo, a ne za Tesline automobile. Možda. Đavo će ga znati, a đavo nije diletant, to je sasvim sigurno. Suština ovog kompletnog teksta i leži u jednostavnoj rečenici vezanoj za njega, a ona je sigurna koliko i sama smrt - đavo kod svakog dolazi samo u jednom slučaju - ako je pozvan!
AUTOR: Vasko Vasovic