Ono što se upravo dogodilo u Moskvi nije ništa drugo do nova Jalta, koja se uzgred , nalazi na Krimu. Ali za razliku od značajnog sastanka američkog predsednika Frenklina Ruzvelta, sovjetskog lidera Josifa Staljina i britanskog premijera Vinstona Čerčila na SSSR-ovom Krimu 1945. godine, ovo je prvi put u skoro pet vekova da nijedan politički lider sa Zapada ne postavlja globalne dnevni red.
Kineski predsednik Si Đinping i ruski predsednik Vladimir Putin sada vode mnogostrani, multipolarni šou. Zapadni ekstremisti mogu da koriste svoje plačljive izvedbe koliko god žele: ništa neće promeniti spektakularnu viziju i suštinu ovog svetskog poretka u razvoju, posebno za globalni jug.
Ono što Si i Putin nameravaju da urade detaljno je objašnjeno pre njihovog samita, u dva teksta koja su napisali sami predsednici. Poput visoko sinhronizovanog ruskog baleta, Putinova vizija je preneta u Pipls Dejli u Kini, fokusirajući se na „partnerstvo vezano za budućnost“, dok je Sijeva objavljena u Ruskom listu i vebsajtu RIA Novosti, fokusirajući se na novo poglavlje saradnje i zajedničkog razvoja.
Od samog početka samita, govori Sija i Putina doveli su NATO masu u histerično ludilo od besa i zavisti: portparolka ruskog ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova savršeno je uhvatila raspoloženje kada je primetila da Zapad „peni na usta .”
Naslovna stranica ruske Gazete u ponedeljak je bila veoma simbolična: Putin obilazi Mariupolj bez nacista, ćaska sa stanovništvom, rame uz rame sa Sijevim urednikom. To je, ukratko, bio sadržajan odgovor Moskve na vašingtonski predstavu sa MK-9 i smicalice Međunarodnog krivičnog suda. „Penite na usta“ koliko god želite; NATO doživljava temeljno ponižavanje u Ukrajini.
Tokom svog prvog „neformalnog“ sastanka, Si i Putin su razgovarali ne manje od četiri i po sata. Na kraju, Putin je lično otpratio Sija do limuzine. Ovaj razgovor je bio glavna stvar: mapiranje linija multipolarnosti – koje počinje rešenjem za Ukrajinu.
Očekivano, bilo je vrlo malo "curenja iz šerpe", ali je prilično značajno ono o njihovoj „opširnoj razmeni“ povodom Ukrajine. Putin je ljubazno naglasio da poštuje stav Kine – izražen kroz plan Pekinga za rešavanje sukoba u 12 tačaka, koje je Vašington potpuno odbacio. Ali ruska pozicija i dalje ostaje veoma čvrsta: demilitarizacija, ukrajinska neutralnost i učvršćivanje novih činjenica na terenu.
Istovremeno, Rusko ministarstvo spoljnih poslova potpuno isključuje ulogu SAD, Velike Britanije, Francuske i Nemačke u budućim pregovorima o Ukrajini: oni se ne smatraju neutralnim posrednicima.
Sledeći dan je posvećen poslovnim temama: sve od energetike i „vojno-tehničke“ saradnje do poboljšanja efikasnosti trgovinskih i ekonomskih koridora koji prolaze kroz Evroaziju.
Rusija je na prvom mestu kao dostavljač prirodnog gasa za Kinu – prevazilazeći Turkmenistan i Katar – najvećim delom preko 3.000 kilometara gasovoda "Snaga Sibira" koji ide od Sibira do kineske severoistočne provincije Heilongđang, a koji je pokrenut u decembru 2019. godine. Pregovori o gasovodu "Moć Sibira II" koji bi išao preko Mongolije brzo napreduju.
Kinesko-ruska saradnja u oblasti visoke tehnologije će dostići nove visine: 79 projekata u vrednosti od preko 165 milijardi dolara. Sve od tečnog prirodnog gasa do konstrukcije aviona, mašina za proizvodnju alata, istraživanja svemira, agroindustrije i unapređenih ekonomskih koridora.
Kineski predsednik je eksplicitno rekao da želi da poveže projekte Novog puta svile sa Evroazijskom ekonomskom unijom. Ova interpolacija je prirodna evolucija. Kina je već potpisala sporazum o ekonomskoj saradnji sa Evroazijskom ekonomskom unijom. Ideje ruskog makroekonomskog stratega Sergeja Glazjeva konačno su urodile plodom.
I na kraju, ali ne i najmanje važno, postoji novi poriv ka poravnanjima u nacionalnim valutama – između Azije, Afrike, i Latinske Amerike. Za praktične svrhe, Putin je prihvatio ulogu kineskog juana kao nove trgovinske valute po izboru dok se nastavljaju složene diskusije o novoj rezervnoj valuti podržanoj zlatom i/ili robom.
Ova zajednička ekonomska/poslovna ofanziva je povezana sa usklađenom rusko-kineskom diplomatskom ofanzivom za preuređenje ogromnih delova zapadne Azije i Afrike.
Kineska diplomatija funkcioniše kao matrioška (ruske lutke) u smislu dostavljanja suptilnih poruka. Daleko od toga da je slučajnost što se Sijevo putovanje u Moskvu poklapa sa dvadesetogodišnjicom američkog „Šoka i strahopoštovanja“ i ilegalne invazije, okupacije i uništenja Iraka.
Takođe, preko 40 delegacija iz Afrike doputovalo je u Moskvu dan pre Sija da učestvuje na parlamentarnoj konferenciji „Rusija-Afrika u multipolarnom svetu” – kao uvod u drugi Rusko-Afrički samit sledećeg jula.
Područje oko Dume izgledalo je baš kao u davno vreme Pokreta nesvrstanih kada je veći deo Afrike održavao veoma bliske antiimperijalističke odnose sa SSSR-om.
Putin je izabrao baš ovaj trenutak da otpiše više od 20 milijardi dolara afričkog duga.
U zapadnoj Aziji, Rusija i Kina deluju potpuno sinhronizovano. Rusija je u Bagdadu i Omanu, zapravo, pokrenula saudijsko-iransko približavanje: upravo su ti pregovori doveli do potpisivanja sporazuma u Pekingu. Moskva takođe koordinira razgovore o zbližavanju Sirije i Turske. Ruska diplomatija sa Iranom – sada pod statusom strateškog partnerstva – drži se na posebnom koloseku.
Diplomatski izvori potvrđuju da je kineska obaveštajna služba, putem sopstvenih istraga, sada u potpunosti uverena u Putinovu ogromnu popularnost širom Rusije, pa čak i unutar političkih elita Rusije. To znači da zavere o promeni režima ne dolaze u obzir. Ovo je bilo od suštinskog značaja za odluku Sija i Džongnanhaija (kineskog centralnog štaba za partijske i državne zvaničnike) da se „klade“ na Putina kao partnera od poverenja u narednim godinama, obzirom da bi se on mogao kandidovati i pobediti na sledećim predsedničkim izborima. Kina je uvek najbitniji kontinuitet.
Dakle, samit Si-Putin je definitivno zapečatio Kinu i Rusiju kao sveobuhvatne strateške partnere na duge staze, posvećene razvoju ozbiljne geopolitičke i geoekonomske konkurencije sa zapadnim hegemonima u opadanju.
Ovo je novi svet stvoren u Moskvi ove nedelje. Putin je to ranije definisao kao novu antikolonijalnu politiku. Sada je postavljen kao multipolarni jorgan. Sada nema zaustavljanja rušenja ostataka "Američkog mira".
U knjizi Pre evropske hegemonije: Svetski sistem od 1250 - 1350 pre Hrista, Dženet Abu-Laghud je pažljivom naracijom objasnila kako je izgledao preovlađujući multipolarni poredak kada je Zapad "kaskao za Orijentom". Kasnije je Zapad prevladao samo zato što je "Orijent bio privremeno u neredu".
Možda smo svedoci sličnih istorijskih promena u nastajanju, izraženih oživljavanjem Konfučijanizma (poštovanje autoriteta, sa posebnim naglaskom na društvenoj harmoniji), kao ravnoteže svojstvene Istoku i duhovne moći Istočnog pravoslavlja. Ovo je, zaista, civilizacijska borba.
Moskva je, konačno dočekavši prve sunčane dane proleća, ove nedelje pružila najznačajniji prikaz „sedmica u kojima se dešavaju decenije“ u poređenju sa „decenijama u kojima se ništa ne dešava“.
Dvojica predsednika su se oprostila na dirljiv način.
Si: „Sada se dešavaju promene koje se nisu desile poslednjih 100 godina. Kada smo zajedno, mi pokrećemo ove promene.”
Putin: "Slažem se."
Ksi: "Čuvaj se, dragi prijatelju."
Putin: "Bezbedan put."