Glas Javnosti

Ne damo kilo jegulja za tri kila čvaraka

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Mala škola jeguljizma za čestitog alasa Stevu Gemajzla i ribokradice ispod Pančevačkog mosta.

Rečna jegulja: Proplivava 6000 km zbog potomstva. Ljudi nikada nisu mogli da shvate tajnu reprodukcije ovih riba. Hiljade kilometara preko okeana da bi bacila ikru u Tamišu iznad Sefkerina  ili u Visli, pored kuće Leha Valense. 

Znate li šta je najtužnije u priči o rečnim jeguljama? Tužno je što znamo o njima samo ono vezano za njihovo prženje i kuvanje, a ne za način života. Ne znamo, čak ni odakle dolaze, uprkos činjenici da je vrsta na ivici izumiranja. Veliki će biti greh da nam jegulje iščeznu, a da generacijama koje dolaze ne ostavimo ni jedan podatak osim slika i priča o jegulji u ribljoj čorbi.


IZVOR: Ustupljena fotografija / Jegulja u žutoj fazi odrastanja

Rečna jegulja, obična rečna jegulja, jedna je od najmisterioznijih riba u celoj Evropi. Čini se da nema ničeg neobičnog u izgledu. Odrasli primerci izgledaju kao zeleno-žute klizave zmije sa perajima. Narastu do 130 centimetara u dužinu i do 7 kilograma težine.

Jegulje žive u slivovima većine evropskih mora, u svim rekama koje teku i u većini stajačih voda, što u jezerima što u kanalima. Ribari ih hvataju, ali sve vreme nailaze isključivo na odrasle. Ni jedne mlade ribe! Jegulje, naravno, moraju da se razmnožavaju, ali gde su su im mladunci?

Kakve trikove čuvaju odrasle jegulje? 


Ne preporučuje se konzumiranje sirove  jegulje! Telo ribe sadrži otrov. Srećom, otrov nestaje toplotnom obradom.

Jegulje se razmnožavaju, i to vrlo uspešno, samo ljudi ne znaju kako. Poznate su samo dve polazne tačke. Prva i poslednja tačka je Sargasko more. Ovo je trenutno jedina zabeležena lokacija za mrešćenje evropske jegulje. Ako imate problem sa geografijom, da vas podsetimo da se Sargasko more nalazi u blizini Sjedinjenih Država i skoro da pere Severnu Ameriku. Jegulje putuju preko 6.000 kilometara da rode druge jegulje!

Ribe se temeljno pripremaju za takvo putovanje. Ne, ne nose sa sobom zalihe sa hranom i šatore. Umesto toga, šok doza "kortizola" počinje da ulazi u njihovu krv. Naše heroine moraju potpuno da izgrade svoje telo zarad maratona od par hiljada kilometara.

 "Kortizol" u telu  reguliše metabolizam ugljenih hidrata u krvi. Ovo pomaže ribama da, dok putuju do svog mrestilišta, žive isključivo od svojih masnih rezervi. Kortizol takođe „prefarba “ ribu iz žutozelene u srebrnu. Jedinke spremne za reprodukciju nazivaju se „srebrne jegulje“.

Preplivati skoro ceo Atlantik zarad voljene - to je ono što ljudski razum ne shvata baš najjasnije. 

Romansa


Ceremonija venčanja počinje u kasnu zimu i rano proleće. Naučnici ne navode tačan datum, jer ni sami ne znaju. Stanište ribe je ogromno, a svaki sliv ima svoje podvodne struje i reljefne karakteristike. Ono što se dalje dešava je tajna iza sedam pečata. Postoje nagađanja, teorije, hipoteze, ali nema ni traga od dokumentovanog dokaza o tome kako mama jegulja i tata jegulja prave bebe! Stoga će se naša priča o istoriji života jegulje nastaviti odmah sa stadijuma larve.


IZVOR: Ustupljena fotografija / Staklena jegulja

Larve su toliko različite od svojih roditelja da su se dugo smatrale  potpuno drugom vrstom. Larva jegulje izgleda kao riblji duh. Tanko i ravno telo se bukvalno providi. Larve jegulje mirno plutaju okeanskim strujama. Za 3 godine vratiće se na obale Evrope.

Ovde će larve preći  u drugu fazu razvoja - staklene jegulje. Ove ribe ostaju prozirne, ali poprimaju poznatiji oblik odraslih. Staklene jegulje se kreću uzvodno u rekama. Oni stiču boju odraslih i ulaze u treću fazu razvoja - žute jegulje. Za jegulje je karakteristično da iz reka ili jezera prelaze u druge vode putujući preko polja i šume. Sposobna je da diše i kroz škrge, ali i neke vrste pluća. 

Ribe će većinu svog života provesti u ovoj fazi. Noću će loviti žabe, sitne ribe i insekte. Tokom dana - boravi na dubini. Ne zna se šta tačno pokreće jegulje da pređu u četvrtu fazu - srebrne jegulje, ali pre ili kasnije će se to dogoditi. Onda će se sve ponoviti, riba će preći hiljade kilometara da bi dala život novoj generaciji i uginula.

Danas je populacija rečne jegulje u kritičnoj situaciji. Mnogi ribnjaci pokušavaju da ih veštački uzgajaju. Ali da li ste videli koliko je vremena potrebno ribama da se razmnožavaju i rastu?

Odgajanje u veštačkim uslovima je gotovo nemoguće! Zbog toga, mnogi ribnjaci  hvataju mlade jegulje i jednostavno ih uzgajaju u akvarijumima. Pametno? Definitivno! Da li pomaže u obnavljanju populacije ili bar u smanjenju ribolova i krivolova? Uopšte ne. Jegulje i dalje izumiru.

Ako jegulje izumru, šta ćemo jesti za praznike? Ajde da se ozbiljnije pozabavimo temom seksualnog života jegulje! 

Nije moguće uspostaviti ovu reprodukciju. Druga faza je staklena jegulja. Tokom ovog perioda, mladunci postaju manje-više slični ribama. Mama jegulja žuri iz mora u reke. Jegulje rastu isključivo u slatkoj vodi. U ovoj istoj fazi, kompanije hvataju jegulje za riblje  farme.

Ribe se stavljaju u bazene i intenzivno hrane tako da brzo dođu do treće faze - žute jegulje. Ovo je ista jegulja koju vidimo na policama. Ubitačna količina kalorija radi svoj posao: riba dobija potrebnu težinu za samo godinu dana!


IZVOR: Ustupljena fotografija / Mlade jegulje

Nema smisla više držati jegulje. To je zato što je skoro nemoguće postići njihov mrest u zarobljništvu. Za reprodukciju, mora se dočekati poslednja faza, srebrna jegulja. U prirodnom okruženju ribe sazrevaju od 5 do 20 godina. Baba i deda jegulja tad odlaze na dalek put, put bez povratka.

Evropske populacije razmnožavaju se u Sargaskom moru. Rekosmo da je to more negde u Americi, tačnije rečeno   mreste se u priobavlju na obali Severne Amerike. Ispostavilo se da jegulje plivaju preko Atlantika i prelaze od 5000 do 7000 km!

Jegulji put nije blizu!

Tehnički, odraslim jeguljama se mogu ubrizgati hormoni, primorane  da plivaju kao na simulatoru ribe i da se igraju sa salinitetom svog akvarijuma. Posle takvog tretmana , jaja i mleč jegulja će sazreti, pa će čak želeti da se mreste. To je dugo i skupo, ali se može. Problem je što ljudi još nisu shvatili šta da rade sa larvama prve faze, leptocefalima.

Ne samo da je  strašna, već i užasno izbirljiva!

U jednom eksperimentu, naučnici su uspeli da održe život u populaciji novorođenih jegulja skoro godinu dana, ali bezuspešno.  U divljini, posle samo šest meseci, leptocefali prelaze u drugu fazu razvoja i pretvaraju se u staklene jegulje. U akvarijumima, jegulje jedu loše, pate i umiru  bez dovoljnog  rasta.

Glavni razlog smrti mladih jegulja je nepravilna ishrana. U okeanu se larve hrane morskim snegom - svojevrsnom mešavinom planktona, mrvica strvine, algi i drugih ostataka koji plutaju u vodenom stubu i polako se talože. U akva farmi je skoro nemoguće napraviti takvu snežnu kuglu. Tako se ispostavlja da zbog svih ovih poteškoća, danas jegulje ne mogu efikasno da reprodukuju populaciju svoje vrste. Istovremeno, potražnja za ribljim mesom  raste iz dana u dan! Farme jegulja halapljivo  `vataju divlje jegulje, zbog čega populacija ove vrste polako ali sigurno opada.

AUTOR: Vlastimir Ninin

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR