Glas Javnosti


Mali, veliki poklon Vladimira Putina

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Priča mala, istorija mala, poklon isto tako mali ali... Sve malo – po malo, samo je Putin veliki.

Kako, zašto, kako se to zbilo?

Ma, ništa naročito, samo je mali poklon ruskog predsednika jednom trudbeniku sa Aljaske otvorio vrata bioskopa, a tamo priča o legendarnom ruskom motociklu „Ural“ sa  nekoliko ekskluzivnih fotografija  bajkera - manekena za motore „Ural“, čuvenog druga predsednika  Putina  -  Saše Hirurga, kako ga zovu u Moskvi, isto tako i na periferiji Voronježa. Kreće špica zamišljenog filma a odmah zatim i fabula istorije,  kako bi rekli profesionalni intelektualci.

Prvi izveštaj o stanovniku Aljaske Marku Vorenu prikazali su ruski  novinari iz biroa VGTRK u Njujorku pre deset dana. Amerikanac se žalio da se vozi po Ankoridžu (glavni grad Aljaske ) na motociklu marke "Ural", ali zbog antiruskih sankcija ima problema sa pronalaženjem rezervnih delova. Ruski diplomate su uvideli priču i tako se rodila ideja, a zatim i hitna porudžbina Irbitu. 

Napominje se da su ruski  dopisnici slučajno sreli motociklistu u Ankoridžu kada su stigli u Sjedinjene Države na pregovore predsednika Donalda Trampa i Vladimira Putina.


Saša Hirurg sa Putinom

Tokom kratkog intervjua, ispostavilo se da Mark Voren nije mogao da kupi novi starter za svoj stari Ural zbog režima sankcija. Voren ne vozi po asfaltu, već u planinama i oko Ankoridža i  bio mu je potreban motocikl za teške  terene, i to su mu napravili. Dva dana kasnije, Vladimir Putin je predao novosklopljeni motocikl Aljascu preko ruske diplomatske misije u Sjedinjenim Državama.

Neposredno pre predsednikovog leta na Aljasku, fabrika je  obaveštena da će Amerikancu biti poklonjen motocikl "Ural" u ime Vladimira Putina. Izdata je hitna porudžbina. Boja i konfiguracija su dogovorene sa protokolarnom službom, a motocikl je sastavljen u roku od sat ili dva. Zatim je brzo proveren, testiran i poslat specijalnim transportnim avionom u Moskvu, a odatle u Sjedinjene Države. Dok  priča nije emitovana  na televiziji, ova informacija je držana u tajnosti.

Za rukovodstvo  fabrike bilo je neočekivano da "poklone poklon" od predsednika Rusije  Amerikancu. Tako važne porudžbine se ne dešavaju svaki dan. 

"Motocikl je veoma dobar. Pogonski točak za prikolicu, brzina za vožnju unazad, moderna oprema, najnoviji sklop. Motocikl nije jeftin, ali je mnogo fensi", dodao je izvor, odbijajući da navede cenu.

"Ural" je kopija nemačkog motocikla BMV R-71

Mnogi Rusi se sećaju dedinog starog „Urala“ sa prikolicom. Sovjeti su znali da je mašina došla iz Nemačke krajem 1930-ih. U to vreme, SSSR je odlučio da opremi vojne jedinice motociklima i usmerio je pažnju na model BMW R-71.


Saša Hirurg sa familijom

„Nije ukraden, već kupljen“

Postoje dve verzije o tome kako je dospeo u ruke sovjetskih inženjera i kako su ga oni kopirali. Prema prvoj verziji , pet R-71  je kupljeno u Švedskoj, rasklopljeno i tajno poslato u SSSR. U Moskvi su elementi pažljivo proučeni, izliveni su isti delovi i sastavljen je prototip. Navodno je prikazan Staljinu, koji je dao zeleno svetlo za serijsku proizvodnju. Prema drugoj verziji, motocikli su kupljeni iz Nemačke sasvim legalno, mada postoji priča da ih je ruska obaveštajna služba ukrala.

„Niko ih nije ukrao, to je legenda, kao i  priča o Švedskoj. Tih godina, Sovjetski Savez je imao normalne odnose sa Nemačkom, a sovjetska trgovinska misija je kupila tri motocikla od Nemaca. Uz motocikle Nemci su dali i dokumentaciju“.

Prototipovi su sklopljeni u proleće 1941. godine, a serijska proizvodnja je počela u julu, 60-70 jedinica mesečno. Rat je već bio u toku, a dojučerašnji „partner“ se približavao Moskvi. Odlučeno je da se fabrika motocikala premesti na istok, u uralski grad Irbit. Prvi ešelon iz prestonice stigao je tamo 17. novembra 1941. godine. 

Proizvodnjom  je rukovodio Nikolaj Serdjukov, koji je pre rata završio praksu u BMW-u. Fabrika se nalazila u radionicama bivše pivare. Tri meseca kasnije, 25. februara 1942. godine, gotovi motocikli sposobni da savladaju sve terenske uslove napustili su Irbit i krenuli na front. Zvali su se M-72 i malo su se razlikovali od svog nemačkog prototipa.


Saša Hirurg sa familijom

„Konj“ sa prikolicom

Posle rata, fabrika je nastavila da proizvodi motocikle za potrebe vojske. Prikolica je bila opremljena posebnim nosačem za mitraljez kako bi vojnik koji je sedeo u njoj mogao da puca u pokretu. Sovjeti su počeli da prodaju "Urale" civilnom stanovništvu tek 1955. godine,  uz neophodan uslov: da se registruju u vojnom registracionom odeljenju.

Inženjeri su stalno unapređivali model M-72, menjujući određene delove, ojačavajući ram i točkove. Godine 1961, prva mašina M-62, nazvana „Ural“, sišla je sa proizvodne trake. Imala je mehanizam za startno  paljenje, a snaga motora je dostigla  28 „konja“. Konstruktori  su uzeli u obzir i specifičnosti seoskih puteva i surove klimatske uslove.

Zatim je pokrenuta masovna proizvodnja, a najpopularniji model bio je Ural-2 (M-63). Proizvodio se 8 godina, od 1963. do 1971. godine, i pokazao se kao najpouzdaniji i najkomfortniji motocikl.

„Bez preterivanja, motocikli Ural iz sovjetskog perioda bili su radni konji koji su pomagali stanovnicima sela, gradova i malih mesta“. „Motocikl je bukvalno obavljao funkciju konja: koristili su ga  za prevoz  sena, desetak vreća krompira... Motor dobro vuče, nosi vas bilo gde - šta vam još treba?“

Potražnja za Uralima bila je ogromna. Pored toga, motocikli su prodavani   zemljama  u razvoju u Aziji i Africi. Tako je sovjetska industrija motocikala postala poznata u inostranstvu. Mnogi  kupcu su bili oduševljeni sovjetskim motociklima!

Vojnički asketizam, stroga narav, potpuna ravnodušnost prema kvalitetu puteva i usluge ... Pouzdani „Ural“ kao da je ispao iz trenda u drugoj  polovini 20. veka. Danas, uprkos značajnoj modernizaciji, motocikli "Ural" praktično nisu traženi u Rusiji, pa se fabrika preorijentisala na zapadnog potrošača. Možda je to zato što je manje ljudi na selu ili zato što cena grize novčanik ruskih kupaca. Trošak u salonima se približava 2 miliona rubalja ili oko 20 000 dolara u tuđoj valuti.

Mnogo, bre, mnogo, voljeni Vladimire.


Saša Hirurg sa familijom

Švapska  nonstalgija

Ural je bio san mnogih sovjetskih dečaka. Ovaj motocikl je našao mesto u garažama Jordanskog kralja Abdulaha II, glumca Breda Pita, Saše Hirurga, pokojnog Džoni Holideja i gotovo svih glumaca Holivuda i istinskih rokera Amerike i Japana. Naročiti interes pokazuju istinski nemački militanti, ljubitelji lika i dela Adolfa Hitlera. Nonstalgija Nemaca je večna. Nemci ne mrze Amerikance koji su prisvojili raketni program Fon Brauna i uz nemačku pamet odleteli na Mesec, ali mogu da mrze Ruse za sve i svašta  pa čak i za motocikle koji ih podsećaju na  SS- mehaničare za BMV  bicikle i motorbicikle, plus motore "Cindap" koje sad proizvode Kinezi, a švabovi kupuju samo one modele koje Kinezi nisu mogli, ili hteli, da modernizuju. Cindapi su večni i  što bi ih sledbenici Mao Cedonga ispravljali kad ih Nemci dobro kupuju.

U proleće 2022. godine, Irbitska fabrika motocikla, koja proizvodi čuvene "Urale", preselila je svoju montažnu radionicu u Kazahstan. Zbog sankcija, bilo je poteškoća sa uvozom  stranih komponenti i izvozom gotovih proizvoda. Preduzeće izvozi više od 90% svojih motocikala, uglavnom u Ameriku. 

Kasnije je rukovodstvo izvestilo da preduzeće uopšte ne napušta Rusiju, već samo premešta jednu montažnu liniju u inostranstvo  ali je i dalje  teško otresti se osećaja da su rusi  izgubili svoj  legendarni motocikl.

Foto ekskluziv V. Shone / Gamma image

Tekst sačinio Šone Ninin

Pratite nas na našoj Facebook , Instagram , Telegram , Tiktok , Jutjub stranici, ali i na X nalogu.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR