Mi danas prisustvujemo ratu koji nije počeo u februaru ove godine, već 2016. i u kontinuitetu se vodi iz Kijeva, preko Azova i njihovih vojnih formacija, protiv otcepljenih delova, kaže proslavljeni reditelj Emir Kusturica.
Ono što može da bude okidač za rat, pojašnjava Kusturica u razgovoru sa glavnom urednicom Sputnjika Srbija Ljubinkom Milinčić, je taj neujednačeni ili izgubljeni pravni potpis pod onim što se nekad zvalo država:
„Ako nisi u NATO paktu, gde su ti granice praktično viralne više nego realne, ti zapravo možeš da budeš predmet onoga što je zaostalo od međunarodnog prava, a to znači da ako si na Kosovu, onda imaš pravo da se otcepiš, a ako si u Donbasu, onda to pravo, naravno, nemaš.“
U poslednjih dvesta godina, primećuje Kusturica, imali smo 95 ratova u kojima je „treniran humanizam“ kao deo nečega što generiše i rat i humanizam:
Jeste, to je napisano pre šest godina u „Iskri“, u tekstu u kome sam ja poput Orsona Velsa hteo da napravim jedan alarm kako može da dođe do sukoba, pošto je najveći deo ratne tehnike upravo u medijima. I sada vidimo da, po ko zna koji put, istina strada prva, zato što je istinu, kako kaže Hegel, moguće postići samo naukom.
Zbog toga su Nemci postali jedina civilizacija kojoj kultura nije ispred tehnologije. Tako da sam ja zapravo shvatio da Rusija polako priprema alternativni pogled na svet i taj pogled je bio i ostao vrlo značajan. Ja i dalje pratim RT i gledam - oni potpuno s distance i hladno projektuju sve što se govori i o RT i o onome što se dešava na frontu.