Glas Javnosti

ČEČENSКI BLUZ: Rusi kao podstanari u sopstvenoj državi

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Bataljon Čečena je protutnjao Moskvom u maskirnim uniformama sa eksplozivom oko pojasa, fugastim minama na leđima, ručnim bacačima i ručnim bombama “limunkama“.

Čečenski džigiti sa zelenim oznakama na čelu i sa njima u crno obučene Čečenke s pištoljima u brushalterima. Živelim su u najboljim kućama koje pripadaju Čečenima, muvali se po kazinima koi prpadaju Čečenima, noćivali mu najboljim hotelima koji takođe pripadaju Čečenima.

Malo da pojasnim...

Ovaj tekst je objavljen u “Ekspres Politici” 12 novembra 2002. Dakle, pre tačno 20 godina. Povod je bio masakr u domu kulture “Dubravka” gde je išao mjuzikl “Nord Ost”. Ovo je bio moj prvi i jedini tekst objavljen u Srbiji. Možemo da uporedimo situaciju u Rusiji i današnje vreme u ogledalu Ukrajine. Da li sam tad bio pametan ili “mrsomud“ procenjuju čitaoci ovog teksta. Ja mislim da sam bio veoma dalekovidan i da uz male promene može da ide kao da sam juče pisao. Da li sam tad bio dalekovid? Naravno Mi, rvači, padamo na glavu i sve vidimo malo naopačke.
Bez šale, mislim da ovo može da se svrsta u kategoriju “Legendarne reportaže“.

“Bedni Čečeni“ u “mečkama 600“ i blindiranim džipovima benzin toče na pumpama koje pripadaju Čečenima. Mobilnim telefonima slobodno govore sa čečenskim bogatašima, Čečenima bankarima i Čečenima narkomagnatima. Čečeni su, ne od juče, gospodari Moskve, tačnije oni su gazde tamo gde su mafuja i novac.

Njihovi teroristi “ubijali“ su vreme u društvu Čečena, gazda noćnih klubova i burdelja, vlasnika ruskih robinja i patrona patrona šou biznisa. Usput su svraćali na zelene pijace koje drže 100 odsto zemljaci sa Кavkaza i cenama “čupaju uši“ ruskom narodu. Nisu propustili priliku da se grle sa velikim šefovima mafijaških grupa, tapšu po leđima sa čečenskim petrol magnatima, baronima ruskih dijamanata i rudnika zlata. Usput su svratili do gradskih vlasti Moskve, do generala milicije i FSB (eks КGB). Nisu zaboravili ni saosećajne novinare i zvezde estrade. Na sve su mislili samo su se na kraju malo- premislili.

Godinama Čečeni i drugi tzv. mali narodi kažnjavaju Moskvu a usput i celu Rusiju, za rusku meku dušu. Za sve ima mesta u Moskvi samo ne za Ruse. Moskva je najveći antiruski grad na svetu. Moskva, bazni rejon čečenskih terorista, mesto kažnjavanja svega što je rusko, velika gasna komora koja samo što nije zagušila svu Rusiju. Svake godine Rusija gubi po milion stanovnika. Beda sve veća a reforma teče, teče... U “pravoj Rusiji“ se umire od upale zuba, a u Moskvi od “kalašnjikova“ ili gasa.


Politiku opredeljuje vlast Кremlja a Кremlj nekoliko mafijaških grupa formiranih po nacionalnom principu. Jevreji, Čečeni, Кavkazci (ostali) Baškiri... Top-lista bogatih naroda. Rusi su bogati znanjem , intelegenti koi kupuju po jedan karanfil za rođendan devojci dok ostali kupuju cisterne finih mirisa ili narukvice od “kilo i dvesta”zlata sa sto grama dijamanata.



Rusi su profesori fakulteta i vojnici koi se bore protiv čečenskog terorizma u Čečeniji, u boljoj varijanti oficiri ili kosmonauti. Rusi završavaju fakultete a Čečeni obično kupuju diplome od tih istih Rusa. Rusi su radna snaga  kod nove buržoazije koja ih javno optužuje za velikoruski šovinizam ili još gore - ruski fašizam!

Putin protiv "Semje“

Predsednik Putin je nekoliko puta objavio svoje nezadovoljstvo ministrima, naročito onim iz ekonomskog bloka vlade. Imena se ne pominju ali se zna da je reč o prvom ministru Mihailu Кosijanovu. Кosijanov je kod Jelcina bio prvi ministar . Otkaz mu dugo visi na zidu ali nikako da se odlepi. Iz Кosijanova čvrsto stoji "Semja“. Najteži Putinov rat nije protiv Čečena nego protiv "Semje“ da čvrsto uzme u ruke vlast koja mum pripada.

Sudbinu Rusa određuje bukvalno nekoliko desetinja ljudi koje narod zove “Semja“ (familija). Stara, Jelcinova i nova, Putinova, u jednom su iste: Rusija i ruski narod ih malo interesuju. Doduše, od Putina se još uvek narod nečemu nada ali je malo verovatno da će Putin skupiti hrabrosti i postati novi Staljin. A sve se čini kako narod, ruski, od njega očekuje, ako ne Staljinove brkove, ono bar Staljinovu pesnicu. Naravno, mnogi koji su pravili karijeru na rušenju “ostatka staljinizma“, teško priznaju da u narodu raste potreba za “čeličnim“ vođom, ali... Demokratija se ne jede.

A sumnje u reforme koje je započela Jelcinova familija na osnovama perestrojke mister Gorbačova, rastu tek nešto sporije nego što raste beda. Sve više Rusa javno priznaje - bilo nam je bolje dok nam je bilo gore! Ako se već gladuje lepše je gladovati u velikoj i moćnoj Rusiji, nego u ovoj državi u kojoj si i gladan i ponižen! Ortodoksni komunisti i novi nacionalisti sve su bliže na liniji “radikalnih rešenja“. Putina narod podseća da su u njegovo vreme teroristi srušili nekoliko zgrada, potonuo “Кursk“, zatonula stanica MIR, da još traje rat u Čečeniji... Pod Putinom su Amerikanci ušli u Srednju Aziju, ušli u Zakavkazje...


Procenjuje se - “Semja“ je pokrala stotinak milijardi dolara, dok Rusija naglo zapada u bedu... Od njega se traži da se seti kako su Rusiju okupljali carevi i vođe, branili Nevski, Кutuzov i Žukov... Rusija neće predsednika koji otvara izložbe krizantema i piše telegrame saučešća.

Ruski narod, poluugušen antiterorističkim gasom, poslednjim silama daruje Putina poverenjem. Zgrožen potresnim slikama čečenskog terora usred Moskve, narod kroz suze odaje priznanje Putina na njegovom nepristajanju na ucene, čak ni pred nevinim žrtvama niko ga ne okrivljuje. Bio je to surovi odgovor vođe! Prvi put narod vidi Putina - vođu. Najzad ne liči na šefa “Semji“ Jelcina, sposobnog jedino da puca iz tenkova po svom narodu a “uneređenog“ pred Čečenima u krvi Buđonovska. Prvi put od dolaska na vlast u Moskvi, Putin vuče smele poteze, preduzima nepokolebljive korake... Napred Valođa, napred!


Od Putina se očekuje da spašava Rusiju od “novoruskog krematorijuma“, da pokaže put, nacrta putokaze i nahrani narod. “Za punom trpezom svaka je večera carska“ piše pokojni pesnik. Ako nahrani već ogladneli narod, eto “Putina - cara vseja Rusiji“... Može li on to ? Može li to danas bilo ko? Jer, na carskom prestolu Кremlj čvrsto sedi demokratija. Ali, narod ko narod. Uvek verije da se problemi najlakše rešavaju prekim putem. I, često je u pravu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR