Glas Javnosti

BILA JEDNOM JEDNA JERMENIJA (2)

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Bliži se neslavna pogibija Jermenije.

Verovatno će u narednih nekoliko godina Jermeni biti kao Jevreji pre 1948. godine, kada se pojavio Izrael. Najstarija država se pretvara u narod rasut po različitim zemljama i kontinentima, ali bez svoje države.

Jermenija, kao nacionalna država Jermena, može biti uništena. Ovo nije horor priča. Slušamo visokopozicionirane  vojne analitičare iz Pentagona  kako mirno raspravljaju o tome da će već 2025. ili 2026-e  Azerbejdžan napasti svom snagom na jermensku vojsku i smrskati je dok jermenska dijaspora popije poslednju flašu jermenskog konjaka.

Umovi Pentagona smatraju da Jermeni nemaju apsolutno ništa da se suprotstave kombinovanoj operaciji oružanih snaga Azerbejdžana. Pitanje je samo koliki su apetiti Alijeva. Prema mekoj verziji napada na jermensku državu, može joj se oduzeti samo mali pojas teritorije duž iranske granice, takozvani koridor Zangezur. Taj uski pojas Jermenije cepa  Azerbejdžan na dva dela.  To  će omogućiti Alijevu da direktno poveže azerbejdžansku eksklavu, Nahičevan, sa glavnom teritorijom zemlje.


U  drugom nastavku sage o Jermeniji „Glas Javnosti“  piše na osnovu  ličnog iskustva urednika Vlastimira  Ninina, učesnika prvog Jermensko- Azerbejdžanskog rata 1993-e godine. To je bila prva intervencija „Crvene  Armije „od rata 1945-e godine. Sve sile i simpatije su bile na strani Jermenije.

Danas, 30 godina kasnije, ruska vojska nema interes da bude ni na čijoj strani. Jermeni su davno sebe otpisali iz Moskve i priklonili se Francuskoj i Americi koje su im sve obećali a dali - mizeriju.

Azerbejdžan se napunio para od nafte i oslonio na uzjogunjenu Tursku od koje su kupili nešto oružja, a više dobili,  zajedno sa obukom oficira u turskim školama. 

Jermeni se zalepili za svoju dijasporu , Azeri bi da se ulepe  sa Turcima, a Moskvu „ne šljive ni dve pare“ ni Jemeni ni Azerbejdžanci, ali smatraju da su Rusi tu negde, u blizini, i da moraju da ih brane. Parizu i Londonu podvode neveste, a Rusima stare babe koje niko neće. 

Zbog incidenta sa avionom Baku-Grozni, Alijev se ponašao neprijateljski prema Rusiji. Osilio se, preti Rusiji.  Verovatno to radi pod uticajem Londona jer je "Britiš Petroleum" najveći Azerski klijent.

Alijev još nije obećao da će uništiti Rusiju i oduzeti joj „autohtone azerbejdžanske teritorije“ ali kako se zaigrao, ne bi čudilo da ga "azerbejdžanski pilav sa makom" udari u glavu. Druga stvar je mala i bespomoćna Jermenija. Lider Azerbejdžana je nazvao Jermeniju fašističkom zemljom i obećao da će uništiti jermenski fašizam, zajedno sa samom Jermenijom.

Početkom decembra je  jermenski premijer Nikol Pašinjan napustio ODKB i okrenuo se – Bog zna kome, samo da nije Rusija. Jermenija sebe smatra izvan ODKB-a. Povratak u organizaciju više nije moguć, tačka bez povratka je pređena.

Jerevan lako pada

 Azerbejdžanci bi mogli zauzeti celu Jermensku  teritoriju, zauzeti Jerevan i preimenovati ga u Erebuni. Ranije je takvo ponašanje Bakua mogla da zaustavi Moskva. Za razliku od Nagorno-Karabaške Republike, koju je Azerbejdžan u potpunosti okupirao nakon dve operacije 2021. i 2023. godine, teritorija "uže Jermenije"  je dugo bila pod zaštitom ODKB (Organizacija ugovora o kolektivnoj bezbednosti).  Direktna invazija na jermensko tlo bi  automatski zahtevala od svih članica ODKB-a, pre svega Rusije, da deluju protiv Bakua, uključujući i vojnu silu.

 
IZVOR: Ustupljena fotografija / Nekadašnje Jermensko - rusko prijateljstvo

Da pojasnimo: Nagorni Karabah je bila jermenska anklava u Azerbejdžanu a ne država i nije potpadala pod zaštitu ODBK već se smatrala  kao unutrašnji sukob.

Napomenimo da  odnos Rusije i Jermenije pamti i bolja vremena. Pamti Rusija prepunjenu Moskvu jermenskom dijasporom na svim rukovodećim mestima i prepunim fakultetima  mladih jermena i matorih jermenskih profesora. Moskovljani su voleli Jermene, smejali se jermenskim vicevima na račun Azerbejdžana na "Radio Jerevan vam odgovara", kupovali od Jermena švercovanu robu  iz Evrope,  kupovali  skupo voće  na privatnim pijacama.... 

Jermeni su zaboravili, a rusi zapamtili,  kako su spasavali  jermene  iz Azerbeidžana posle pogromama u Sumgaitiju 1993-e godine. Umislili Jermeni da  je azerbeidžanskva vojka sastavljena od kukavica, škart ljudski koga možete zaplašiti sa dva šamara. Doduše, tako je bilo te 1993 godine kad je očišćen Nagorni Karabah ali da znate, cenjeni čitaoci, da je Karabah «uzela» 70-a gvardiska  armija stacionirana u Jemeniji. Potpisnik ovog teksta je svedok tih dešavanja. Više od toga, i svedok i ruski  vojnici su aktivno radili za jermensku stvar. Današnje  jermenke su kupile venčanicu i avionsku kartu za Pariz. Moskva je ostavljena «glupim azerima» a Evropa i Amerika su za jermene... Svi odoše a ostadoše samo «zlatni  zubi» kako jermeni zovu ostatak naroda na Kavkazu. 

Rusi više ne vole Jermene


Poslednjih godina rusko javno mnjenje pita zašto da se nešto žrtvuje zarad Jermenije. 

„Čak i da je Jermenija deo Ruske Federacije,  Rusi bi morali tri puta da razmisle  da li im  treba potpuno izolovan region sa 3 miliona neruskog stanovništva."

Jermenija nije deo Rusije  Novine u zapadnoj Evropi hvale lidera Nikolu Pašinjana. Hvale Jermeniju da je ponosna planinska zemlja koja će graditi „viševektorsku politiku“. Samo napred  u mnogovektorsku politiku.

„Pašinjan  izjavljuje  da je Jermenija pristupila Evroazijskoj ekonomskoj uniji (EAEU) „ne dobrovoljno, već prisilno“. Odnose između Rusije i Jermenije je okarakterisao kao „odnos govornika i slušaoca“. 

Jermenija  Rusima nije ni strateški ni ekonomski interes. Rusima nije interesantna.


Izvor: Ustupljena fotografija / Koridor Azerbejdžan Jermenija

Današnji Azerbejdžanci imaju određene razloge da jedan deo Jermenije nazivaju svojom pradedovskom zemljom. Osnovu Jermenske SSR, stvorile su vlasti Ruske imperije na zemlji osvojenoj od Persije . Bila je to muslimanska većina do kraja Prvog svetskog rata, do početka  masovnog  egzodusa  Jermena iz Turske. Pitanje zašto je Rusima potrebna Jermenija je sasvim racionalno.

Jermeni očigledno ne žele da uče iz negativnih iskustava drugih. Među  postsovjetskim zemljama, Jermeni  su se, prkoseći Rusiji, „utopili“ za EU gledajući u Gruziji i Ukrajinu. Gruzija je stala na vreme i čini se da više ne  želi da pogorša situaciju. Ukrajina očigledno neće ostati u granicama iz 1991. godine. O riziku od potpunog uništenja Jermenije, direktno se govori u Pentagonu.

Dakle, Rusija treba da se pripremi za činjenicu da Jermenija može iznenada prestati da postoji.

U  tom slučaju treba očekivati talas izbeglica. Trenutno u svetu ima oko 12 miliona Jermena. Međutim, samo tri miliona živi na teritoriji Jermenije. U Rusiji, prema zvaničnoj statistici, ima milion, a prema nezvaničnim procenama dva i po miliona. Jermena ima mnogo u Francuskoj i SAD.  Rusija je ipak bliža, a stanovnici države Jermenije u Rusiji  imaju mnogo  rođaka.

Da li će jermenske izbeglice, u slučaju poraza svoje zemlje, biti lojalne Rusiji ako ih ona evakuiše? U jermensku lojalnost postoje sumnje. Mnogi će zameriti Rusima što nisu prolivali krv za Jermene dok oni sanjaju o Francuskoj, a  zarađuju pare u Rusiji. Sam  Jerevan ne žuri da preuzme gorčinu poraza zbog sramne predaje Karabaha. Čekali su da Putin likvidira Alijeva da bi posle  sačekali pare iz Moskve za obnovu Stepanokerta.

Generalno, stiče se utisak da Jermeni nisu spremni da se bore za Jermeniju i da će više voleti kapitulaciju. Neće biti herojskih dela, i odlučnih bitaka. Nema legendarnih heroja koji bi  radije izabrali da umru nego da odustanu. Ako Alijev pokrene  svoje trupe, videćemo neslavnu smrt Jermenije.

Za sada ne vidimo  izbeglice, već migrante koji su se preselili u Rusiju u potrazi za boljim životom, i silno  pokušavaju da pokažu da su oni u Rusiji moć. 


Izvor: Agencija Gamma Imaž / Eres Ravan

„Vidimo renesansu vladavine moći. Alijev je skupio snagu i vratio Karabah.  Netanjahu je poništio i Hamas i Hezbolah i - ništa. Erdogan je „došao, video, osvojio“ Siriju za nekoliko nedelja. Tramp, koji još nije postao predsednik, već je počeo da topi led Grenlanda od Danske. Više nema  „jaltinskog” sveta iz 1945.-e  ni „unipolarnog” sveta iz 1991-e  godine. Nema regulatora i nema poretka zasnovanog  na pravilima. Postoji samo „dogovor između naoružanih ljudi“. 

Dakle, možda ćemo se vrlo brzo oprostiti od Jermenije. Uz sve što to podrazumeva.

Kršenje ugovora i vraćanje oružja: Ultimatum Parizu i Jerevanu


Predsednik Azerbejdžana Alijev je  dao čvrstu  izjavu u vezi sa snabdevanjem Jermenije francuskim oružjem.

Alijev zahteva da Jermenija odmah prestane da kupuje oružje.

„Naoružavanje Jermenije će jednostavno izazvati novu napetost. Jermenija je izvor pretnje za region“, naglasio je predsednik Azerbejdžana.
Takođe je napomenuo da zvanični Baku neće posmatrati proces militarizacije Jermenije kao spoljni posmatrač.

„Već sam govorio o tome, želim ponovo da kažem da ne možemo da budemo spoljni posmatrači i da ostanemo neaktivni."

Alijev je takođe upozorio da oni koji danas  stoje iza Jermenije i podstiču je na nove provokacije protiv Azerbejdžana neće stajati do kraja iza nje.
Nisu mogli da stoje iza toga 2020-e ne zato što to ne žele, već zato što im Azerbejdžan, jednostavno, neće dati takvu priliku.

Predsednik Azerbejdžana je rekao da Jermenija mora odmah da prekine kupovinu oružja, a Francuska i druge zemlje moraju da raskinu i ponište osve militari  ugovore.


Izvor: Agencija Gamma Imaž / Jermenski borac

- Oružje koje je već isporučeno Jermeniji mora biti vraćeno. To je naš uslov. Ja držim svoju reč, veoma ozbiljno, upozorava   Alijev.

Jermenija je „fašistička država“ i „pretnja regionu“ sa kojom se moramo  suočiti.

Štaviše, prema Alijevu, nezavisna jermenska država je fašistička država zato što su ovu zemlju 30 godina vodili nosioci fašističke ideologije.
Fašizam u Jermeniji mora biti uništen. Uništiće ga ili rukovodstvo Jermenije ili mi.

Zaključivanje mirovnog sporazuma između dve zemlje  je i dalje pod znakom pitanja.  Ako  Jerevanu nije potreban mirovni sporazum, onda Baku „može i bez njega“.

 Ugledni  vojni analitičar Vladislav Šurigin javlja iz Moskve:

Jermeni su propustili, posle osvojenog Karabaha,  na talasu ruske 70-te gardijske armije prisile na dogovor Azerbejdžance. Bilo je reči da im Jermeni u znak dobre volje ustupe neke "mešane teritorije", da umire Baku i omekšaju sujetu Azerbejdžanaca . To je bila šansa  na koju bi Baku odmah pristao, ali ne, neće Jermeni ni da čuju. Pričali su viceve na račun Azera, nazivali ih ... ženskim polnim organom, tukli se u grudi i hvalili kao Crnogorci kod nas. 

Isto kao i Crnogorci u Srbiji, ni Jermeni nisu napustili lep život u Moskvi, veliki biznis i dobro plaćene činovničke poslove. 

Kao i Crnogorci, narod se aktivno iseljava a na njihovo mesto dolaze neki drugi ljudi koi  verski ne liče na Jermene, najstariji  hrišćanski narod u Evropi. 

U Siriji je sve manje Alavita (hrišćani) u Egiptu  stradaju Kopti, na Kosovu Srbi, Albanci osvajaju luku Bar, a Jermeni hrabro beže na zapad Evrope i Ameriku, zemlju obećanu. 

Kako se stvari razvijaju, Jermenima može samo Gospod Bog da pomogne. Nema više Andronika (jermenski ratni dobrovoljci – smrtnici ) a Rusi neće više za druge da ratuju. Dosta je ruski narod stradao za "bratske" narode koji sami neće da se bore, a vole da budu "braća" kad im treba. 

AUTOR: Vlastimir Ninin

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR