Nema trenutka da zvaničnici Evropske unije ne podsete Srbiju da se od nje – kao zemlje kandidata za punopravno članstvo u EU – očekuje da se postepeno usklađuje s politikama i odlukama EU. U nizu očekivanja, bolje reći uslovljavanja kojima se stalno dodaju novi zahtevi, našlo se i pitanje državljanstva, iako je to jedna od najvažnijih odlika suvereniteta svake zemlje. Iz EU se pretnja zbog neke mere, ukoliko se ne ispoštuje njihov zahtev, najčešće najavljuje kao zabrinutost zbog koraka pojedinih država, preduzetih mimo njihovih želja i zahteva.
Tako se ovih dana oglasila Evropska komisija (EK) zbog najavljenih izmena u Zakonu o državljanstvu Republike Srbije kojim bi se mogle olakšati procedure po kojima bi strani državljani mogli doći do srpskog pasoša. „Komisija je izrazila zabrinutost da bi predviđene izmene srpskog Zakona o državljanstvu mogle da predstavljaju rizik za javnu politiku ili bezbednost Evropske unije, s obzirom na to da građani Srbije uživaju slobodni vizni pristup u EU”, navodi se u pisanoj izjavi iz EK koju su dostavili Radiju Slobodna Evropa (RSE).
Dodaje se da bi kroz pojednostavljene procedure državljani trećih zemalja kojima bi inače bila potrebna viza za putovanje u EU mogli slobodno to da urade. S tim u vezi se potvrđuje da je EK svesna velikog broja preseljenih ruskih državljana u Srbiju nakon ruskog „agresorskog” rata protiv Ukrajine. „Evropska komisija pomno prati situaciju i redovno se raspituje kod srpskih vlasti o prisustvu ruskih državljana u Srbiji. EK je zatražila od Srbije da uzme u obzir njenu zabrinutost”, ističe se u pisanoj izjavi.
Evropska komisija potvrđuje da je Srbija učinila važne korake u usklađivanju vizne politike sa onima u EU, ali traži da ovaj proces bude potpun. Slobodan vizni režim za Srbiju bi mogao biti ugrožen i zbog pojednostavljenih procedura dobijanja srpskog državljanstva, potvrđeno je RSE u Evropskoj komisiji. Mehanizam suspenzije viza je deo vizne politike EU, koji daje mogućnost da se privremeno suspenduje slobodni vizni režim za zemlje koje nisu članice EU, u slučaju značajnog povećanja neregularnih migracija.
Zakon o državljanstvima omogućava Vladi da pod određenim uslovima odobri državljanstvo po posebnoj proceduri. Kako je definisano u zakonu, državljanstvo se po toj proceduri daje ako bi „prijem u državljanstvo predstavljao interes” za Srbiju. Kako pokazuju rešenja Vlade Srbije objavljivana u Službenom glasniku, do 21. avgusta državljanstvo Srbije dobilo je 76 građana drugih nacionalnosti. Najviše njih je iz Rusije. I ranije u toku ove godine EK je upozorila da Srbija rizikuje slobodni vizni režim zbog pojednostavljenih procedura dobijanja srpskog državljanstva.
U osnovi, Zakon o državljanstvu Republike Srbije primenjuje se od 2005. i uskoro će treći put biti izmenjen. A već tokom rasprava za okruglim stolom se čulo da će izmene olakšati podnošenje zahteva za državljanstvo, ali ne i sigurnosne provere pre prijema novih državljana Srbije. Skupštinski odbor za odbranu i unutrašnje poslove već je usvojio predlog izmena i dopuna Zakona o strancima i Zakona o državljanstvu, kojima je olakšana i ubrzana procedura dozvole boravka i smanjena papirologija.
Većina izmena zakona odnosi se na prijem stranaca kojima je olakšana redovna procedura za dobijanje državljanstva. Dosadašnji zakonski osnov je podrazumevao status stalno nastanjenog stranca, otpust iz prethodnog državljanstva i najmanje tri godine prebivališta na teritoriji Srbije pre podnošenja zahteva za državljanstvo. To je u većoj meri komplikovalo i otežavalo proceduru jer stranci nisu želeli da se odreknu državljanstva zemlje porekla. To više neće biti uslov. Ovim izmenama, kao i izmenama zakona o strancima i zapošljavanju stranaca, podstiču se dolazak i ostanak kvalifikovanih radnika, a krajnji cilj je – rast privrede.
Prema Zakonu o državljanstvu, postoje dva načina na koji stranci mogu dobiti srpski pasoš. Stranac kome je odobreno stalno boravište u Srbiji može na lični zahtev da dobije državljanstvo pod uslovom da je stariji od 18 godina i da je radno sposoban. Takođe, uslov je da ima otpust iz stranog državljanstva, tri godine neprekidnog prijavljenog prebivališta u Srbiji, kao i da je podneo pisanu izjavu da Srbiju smatra svojom državom. O prijemu u državljanstvo Srbije odlučuje Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ti podaci nisu dostupni javnosti. Prema članu 19 istog zakona, državljanstvo Srbije može dobiti i stranac koji ne ispunjava tražene uslove, ali čiji bi prijem u državljanstvo „predstavljao interes” za Srbiju.
Zbog ekonomskih interesa predlog Zakona uvodi mogućnost da srpski državljani postanu oni koji imaju privremeni boravak najmanje godinu dana, zaposlenje i obrazovanje u našoj zemlji ili priznatu diplomu. Pokazalo se da je u poslednjih pet-šest godina naglašen priliv upravo takvih ljudi.
Najveća novina predloženih izmena i dopuna Zakona o strancima je što je omogućeno da se i boravišna dozvola i radna dozvola dobiju u MUP-u, čime je proces pojednostavljen i radnicima i poslodavcima koji mogu podneti zahtev za boravak i rad više stranih državljana odjednom.
Predviđeno je i da radna dozvola vredi tri godine, a ne jednu, kao dosad, a stalno boravište stranac može dobiti posle tri godine, umesto pet, što je važeći propis. Novina je i da će vize za ulazak u Srbiju biti izdavane u elektronskom formatu, što će olakšati dolazak državljana zemalja u kojima Srbija nema diplomatsko-konzularna predstavništva. Izmenama Zakona o državljanstvo olakšan je upis u knjigu državljana, a stranac može postati državljanin Srbije posle tri godine stalnog boravka. Supružnici državljana Srbije koji nemaju stalno boravište u Srbiji državljanstvo mogu dobiti nakon 10 godina braka.
Naravno, tu je i bojazan da će olakšice imati i negativan eho. Srpski pasoš mnogima bi mogao da bude put do drugih zemalja, u koje trenutno ne mogu da odu, mada iz Vlade poručuju da država i dalje ima pravo da zahtev za prijem odbije, čak i kada se ispune svi uslovi.
Zanimljivo je da se ova tema ne poteže prvi put, ali je sada došla u sklopu još nekih pretnji sa istim mehanizmom i instrumentima, ali na čisto političkom nivou. Stigla je direktno od francuskog predsednika Emanuela Makrona, koji je, ostajući pri svom stavu da se EU mora prvo reformisati pre proširenja, ali i da Evropa mora da „funkcioniše u više brzina”, uputio pretnju u vidu razmatranja vraćanja viza ako se ne počne sa implementacijom Ohridskog sporazuma.
Ovo, prvi put, spominjanje sankcija i vraćanje viza pokazuje priličnu nervozu Zapada i želju da kosovsko pitanje što pre reši, pre sledeće godine i izbora u EU i SAD. Naravno, na način koji njima odgovara, što je za nas još jedno upozorenje da razmislimo kuda to srljamo i da li naš cilj – evrointegracije – ima smisla, uz toliko prepreka i uslovljavanja. Reklo bi se da je i građanima više preko glave politike koja ne prati i njihove osnovne interese.
S druge strane, možda bi iz EU bilo više obzira da na deset srpskih pasoša dodeljenih stranim državljanima u 2023. godini – gotovo šest nije otišlo u ruke Rusa, kako naglašava RSE i poslovično konstatuje kako Brisel bezuspešno pokušava da izvrši pritisak na Beograd da uvede sankcije Rusiji, zabrani direktne letove iz zemlje u RF i ne pruži utočiše ruskim kompanijama i pojedincima koji žele da izbegnu zapadne zabrane putovanja i zamrzavanje imovine. Dakle, nisu u pitanju svi stranci, već samo Rusi, dok se Ukrajinci ne spominju. A samo prema podacima Kancelarije Visokog komesarijata UN za izbeglice, posle 24. februara 2022. na teritoriji evropskih država živi 8,6 miliona ljudi iz Ukrajine.
Ima ih dosta i u Srbiji, što pokazuju i svojim organizovanjem, pa čak i učešćem u protestima na strani opozicije. Od njih pak podozrevaju neki naši dušebrižnici, strahujući da je davanje državljanstva Ukrajincima zamena za siguran glas na predstojećim izborima. Ostrašćeni idu tako daleko i navode da je u Srbiji 43.000 ukronacista pod izgovorom da su izbeglice. Jedan takav komentator je slikovito opisao svoju vožnju gradskim autobusom s „ukronacistom”: „Sedeo je pored mene. Po govoru je jasno da je iz Ukrajine, mlad, snažan, izgled antiruski. Kad sam ga na ruskom upitao odakle je rekao je da ne razume i da govori engleski. Onda sam ga na engleskom upitao iz koje je zemlje, okrenuo je glavu, jer mu je bilo jasno da sam ga prepoznao kao Ukrajinca. Ovakvi će biti Vučićevi glasači, a premijerka kaže da će ih primiti mnogo više. To su buduće ustaše u Srbiji…” To samo dokazuje da rat u Ukrajini oštri i podiže animozitete do pucanja, a politika ih nemilosrdno koristi za trenutne svrhe i potrebe. EU to uvija u oblandu straha i zabrinutosti.
A da ono „što važi za Jupiter ne važi i za vola”, pokazali su Nemci, čija je vlada 23. avgusta predstavila svoj nacrt Zakon o državljanstvu – sa olakšicama za dobijanje dvojnog državljanstva, kao i dodelu državljanstva ljudima koji nisu iz EU.
Ovu reformu Zakona o državljanstvu treba posmatrati u kontekstu sveobuhvatne revizije nemačkog Zakona o imigraciji koja je uglavnom usmerena na podsticanje dobro kvalifikovanih radnika da dođu u Nemačku i nadoknade veliki manjak radne snage na tržištu rada. U obrazlaganju zakona nema pominjanja poželjnih i nepoželjnih nacija. Nemačke ekonomske potrebe su iznad toga.
„Moći ćemo da privučemo najkvalifikovanije ljude sveta samo ako oni u dogledno vreme u potpunosti postanu deo našeg društva sa svim demokratskim pravima”, naglasila je Nensi Fezer, nemačka ministarka unutrašnjih poslova. Reč je o reformi koju je započela koalicija levog centra socijaldemokrata, zelenih i liberala, koja je na vlasti od jeseni 2021.
A u novom zakonu predviđene su sledeće odredbe: imigrantima koji legalno žive u Nemačkoj biće dozvoljeno da podnesu zahtev za državljanstvo nakon pet godina boravka, umesto dosadašnjih osam, a ako imaju posebna dostignuća, to se može svesti na samo tri godine; deca rođena u Nemačkoj od najmanje jednog roditelja koji pet ili više godina legalno živi u zemlji automatski će dobiti nemačko državljanstvo; imigranti stariji od 67 godina moći će da polažu usmeni umesto pismenog testa nemačkog jezika…
Prema nemačkom MUP-u, oko 14 odsto stanovništva nema nemački pasoš – što je više od 12 miliona ljudi. Prema nemačkom Saveznom zavodu za statistiku, u Nemačkoj trenutno živi oko 2,9 miliona ljudi s više od jednog državljanstva. To je oko 3,5 odsto stanovništva. Stvarni broj bi mogao biti veći, jer je procenat novih nemačkih državljana koji zadržavaju svoj originalni pasoš porastao na 69. U tome prednjače ljudi s poljskim, ruskim ili turskim pasošima.
Zato i na postupke EK prema nama treba gledati pre svega iz političkog ugla. Naročito kada su Rusi u pitanju. Da ne spominjemo poruku odluke Evropskog parlamenta da od 1. januara sledeće godine građani Kosova i Metohije, oni koji poseduju pasoš tzv. države Kosovo, mogu da putuju u EU bez viza. Doduše, Makron je zapretio i njima (po onom principu jednake krivice obe strane), mada mi znamo da je poruka pre svega upućena nama. Pa je i ova pretnja EK na istom političkom koloseku. Ubrzo ćemo saznati i koliko se „naš voz drži vlastitog koloseka”, što nam s vrha vlasti stalno poručuju.
AUTOR: Slobodan Ikonić