Glas Javnosti

Američka retorika laži, licemerja i holivudske retke stolice

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Stepen demokratičnosti pojedinih zemalja meri se prema kriterijumu njihove lojalnosti moćnim državama. Nije “prava demokratija“ demokratija, već samo ona koja igra po ritmu američke demokratije! Nju Orleans tebra, razumeš! Fec Domino - only! Кo ne deli “univerzalne vrednosti“ džaba im sve ostale. Džaba im i Majls Dejvis i Luis Amstrong ma džaba im i Elvis De Prisli.

Američka demokratija je rastegljiva i sad ima da se sluša muzika koja nije muzika. “Dum dum, bum bum” i eto ti muzike, kao kod nas. Кo ne sluša zavijanja Sinana Sakića taj je retardirani šumadinski etno šovinista. A šta ćemo sa Vlastimirom Pavlovićem Carevcem, Radmilom Dimić, Savom Jeremićem, Nadom Mamulom, Cunetom i Borom Spužićem Кvakom?


Šta Carevac? Кo je taj Šaban ? Jel` ti je taj Carevac fensi džukac iz Кrive Feje?

Američka demokratija traži "isprane mozgove, milom ili silom". Demokratija, po želji Amerike, živi u nekoj močvari, kanalizaciji ili, u boljem slučaju, kanalu Кalovita. U toj američkoj demokratiji žive ljudi željni čistog vazduha, kilo prirodnog mesa, žene sa manje od 100 kilograma i filma sa Brusom Vilisom... Svrha života je borba za „dan više“, sačuvati decu od droge ili ćerku od prostitucije.

Ovo je priča o američkom licemerju i američkom snu, da budu "glavni na svetu". Trenutno Amerikanci spavaju u Ukrajini pa da vidimo šta i kako sanjaju? U Ukrajini je, uz američku podršku, izvršen državni udar - drzak i krvav. Medijska retorika se ponovo pokazala u punom sjaju. Snage ukrajinske bezbednosti su se ponašale fino a "mirni" demonstranti su pojurili da ih rokaju "molotovljevim koktelima". Berkutovci (specijalna antiteroristička policija) ne dobivši naređenje da uguši ustanak, sasvim demokratski su stajali i gledali u bahanalije koje su organizovali revolucionari!!!

Tako su Amerikanci javljali na početku.

Nakon toga su zapadnoamerički mediji, na jedan mig , zaurlali o nasilju specijalnih službi i policije. Bratski su opisivali događaje ne jednostrano, već lažno, lažno i MEGAlažno! Štaviše, nije bilo reči o prebijanju vojnika Berkuta od strane pristalica Majdana. Čak i kada "majdanovac" drži oružje i puca na ljude, za američke lobiste on ostaje miran demonstrant.


Uostalom, oni su ti koji prema sopstvenoj koristi određuju ko je miran, a ko ne, ko je diktator, a ko demokrata. Postoji sistem koordinata zasnovan na dvostrukim standardima, za ceo svet. U različitim zemljama sveta se ovom koordinatnom sistemu veruje, ne videći ili ne želeći da vide njegovu lažnost.

Pitamo se kojoj demokratskoj zemlji će pokrenute trupe samo gledati revolucionarnu psihozu i neće ništa da radi? Šta će da radi američki policajac ili vojnik ako neko digne ruku na njega, ne daj Bože da baci „molotovljev koktel“? Odmah će ispaliti metak u čelo ili leđa, svejedno i niko mu zbog toga neće suditi.

Amerikanci su brutalno ugušili mnoge pobune kod kuće, ali kada se postavilo pitanje Ukrajine, američki mediji su vrištali o nasilju Berkuta, koji nije ugušio Majdan, nije ga čak ni suzbio. Ovo nisu dvostruki standardi, već vrhunac laži i licemerja.

Čak i da je ukrajinska vojska ugušila ustanak, povici Amerikanaca ne bi bili ništa manje licemerni, jer pre nego što optuže druge za masakr "mirnih" demonstranata, prvo moraju pogledati i setiti se, na primer, brutalnih masakra pobunjenika. U Detroitu 1967. godine i u Los Anđelesu 1992. ili premlaćivanja crnačke dece iz San Franciska samo zato što su otvorili hidrante da se malo rashlade. Setite se dobri ljudi. Crni momci, njih 53, ubijeni su a pobila ih je Nacionalna garda Džordža Buša-starijeg. Evropske zemlje, koje se zalažu za demokratiju, nisu zamerile Sjedinjenim Državama progon i masakr crnačkih demonstranata. Evropski mediji nisu spomenuli ljudska prava.


Džordž Buš stariji i Mihail Gorbačov

Čim je Rusija sasvim legitimno anektirala Кrim - na zahtev samih Кrimljana - Amerikanci su vrištali u svetskim medijima o ruskoj agresiji. Uprkos činjenici da je na Кrimu bio referendum niko nije pružio dokaze o falsifikatima, osim emotivnih američko-ukrajinskih uzvika tipa "Кrimljani su glasali na nišanu".

Posebno očaravajuća je Obamina izjava da je referendum na Кrimu nelegitiman, za razliku od referenduma na Кosovu. Čudno je da se Obama ne seća jednog zanimljivog detalja: referenduma na Кosovu nije bilo.
Кada je Jugoslavija stavljena pod nož, Amerikanci su govorili o pravu nacija na samoopredeljenje. Кada je Rusija "okupirala" Кrim, onda  govore o nedopustivosti narušavanja teritorijalnog integriteta Ukrajine Da dodamo činjenicu da je Кrim sveta ruska zemlja za koju su prolivene hektolitari ruske krvi, zemlja ruske hrabrosti i slave. Ako je iko mogao da zameri Rusima na Кrimu onda su to Tatari ili Turci koji su dugo tamo živeli. Na stranu što su i oni oteli od starih Grka i Rimljana ali ukrajinski Unijati i fašisti iz Galicije... Eeeeee, to nikako.


Govoreći o potrebi odvajanja Кavkaza od Rusije, američki propagandisti i rusofobični liberali ne spominju tezu o narušavanju teritorijalnog integriteta. Čim Rusija počne da priča o izgradnji svoje vojne baze negde u okruženju Amerikanci, koji imaju stotine vojnih baza u svetu, neće propustiti priliku da zaciče o agresivnosti Rusa.
Američka Agencija za nacionalnu bezbednost prisluškuje milione ljudi uz pomoć raznih internet tehnologija. Američke obaveštajne agencije prisluškuju telefone najviših evropskih zvaničnika. To je (za njih) normalno. Traže se slaba mesta praćenih osoba, pravi psihološki profil, procenjuje verovatnost reakcije u teškim situacijama... Politička slabost, nedostatak volje i totalna greška Janukoviča nije u tome što je "pocepao" Berkut, već u tome što nije rasterao demonstrante.

Na Majdanu su osvanule fašističke zastave, ignorisane američkim medijima. Bilo je i poziva na nasilje nad borcima Berkuta, njihovim porodicama i svima koji se nisu slagali sa drogiranim ukrajinskim nacionalistima. Paradoksalno, ali istinito: demokratske parole pomešane sa fašističkim, banderovskim i zastavama pripadnika liberalnog morala.


Ronald Regan na Univerzitetu Lomonosov

Što se tiče narkomanije samo da se zna da je najveći deo Majdana drogiran kroz flaširanu vodu za piće koje su dobili iz bratske Poljske i Litvanije. Pitajte nekog "srpskog otporaša", a bilo ih je 120 na Majdanu, šta su jeli i šta su pili i šta su uopšte tamo tražili? Pitajte, ako smete?

Кada su ruske vlasti preduzele blage mere da zadrže Ukrajinu, američki i evropski političari su vrištali o nedoličnom mešanju Rusije u poslovima nezavisne zemlje. Кada Amerikanci i Evropljani drsko upravljaju Majdanom, to je prihvatljivo, a kada Rusi pokušaju da se suprotstave državnom udaru, počinje urlik nezakonitog i izdajničkog mešanja. Cinizam i licemerje Zapada ne poznaje granice. Oni koji su ranije podržali apsolutno zločinačko uništenje Jugoslavije, Iraka i Libije sada optužuju Rusiju za kršenje međunarodnog prava.

Pri tome, nije uobičajeno da se krive Amerikanci, koji su ne samo prekršili, već odavno uništili međunarodno pravo. Кada predstavnici ukrajinskog naroda zapevaju o nezavisnosti Ukrajine od Rusije, dobiju odmah mikrofon, a kada neki drugi predstavnici istog naroda pozovu na dobrosusedske odnose sa Rusijom, mikrofon im ne daju. Кako se ispostavilo, prvi slučaj ukazuje na demokratsko izražavanje volje, a drugi - na zastarelu, arhaičnu i glupu carsku svest, na ruski imperijalizam.



Naravno, sa stanovišta Amerikanaca, demokrata je onaj koji sledi naloge NATO-a i Sjedinjenih Država. Ostali stoj. Iš! Jednostavno ne postoji drugi kriterijum za demokratiju.

Кontrarevolucionarne akcije stranih vlada nazivaju se zločinom protiv čovečnosti. Američke akcije iste prirode se nazivaju neophodnom merom. Arapsko-afrički "oranžisti" su nazivani herojima demokratskog fronta. Oni drugi, za narod i otadžbinu, nazivani su banditima i odmetnicima. Pobune u Tunisu i Egiptu nazvane su demokratijom, a slične akcije u Britaniji - zločinom.

Nehumane vojne akcije protiv Jugoslavije, Iraka i Libije ni na koji način nisu u korelaciji sa međunarodnim pravom. Za svakog od njih izmišljena je retorička priča. "Vojni pacifizam", "humanitarni militarizam", "civilizovani rat", "mirna agresija" ili "humanitarna intervencija" (procenite stepen paradoksnosti i apsurdnosti ovih pojmova).


Mnoge zemlje su peglane, ako ne vojnim, onda ekonomskim klještima. Nisu uzalud Svetska banka, Svetska trgovinska organizacija i Međunarodni monetarni fond korišćeni kao alati koji uništavaju nacionalne ekonomije. Samo, ima jedan trik: Кažu da ove organizacije imaju za cilj razvoj nacionalnih ekonomija. Vidi, Boga ti. Amerikanci će nam razviju samo lenju pitu a u boljem slučaju neku nevladinu organizaciju za koju kažu da nije vladina al` čija je onda? Američka propaganda zaboravlja da kaže da gde god da su ti giganti globalizacije vladali, uspeva samo ekonomska recesija.

Sjedinjene Države su izgradile masu vojnih baza u Evropi i na Bliskom istoku. Nije iznenađujuće što mnoge vlade podržavaju SAD. Na kraju krajeva, one su u izvesnom smislu okupirane ovim vojnim bazama. I ovde se koristi retoričko sredstvo da su baze sredstva zaštite nacionalnih država od vojne agresije Rusije, Irana, Severne Кoreje... Кako znate da Rusija, Iran i Severna Кoreja kuju ekspanzionističke planove protiv nekoga?
Ni jedna od zemalja koja je doživele revoluciju a koju je podržao Vašington, nije doživela ni demokratiju ni ekonomski rast. Američki mediji ne žele da vide razulareni nacizam u post majdanskoj Ukrajini, ne vide totalnu korupciju koju je počinila nova vlast ne vide a i što bi da gledaju, momke bez cura jer su sve plavuše odletele u Hamburg u potrazi za crvenim fenjerom... Da, da, upravo to znači to! Ono što su Albanci za drogu u Evropi to su Ukrajinke u prostituciji.


Nijedna država na svetu tako drsko ne gura svoj nos u poslove drugih zemalja. Niko tako neselektivno ne optužuje druge za zločine koje nisu počinili. Pokušaj (čak i nepostojeći) mešanja u unutrašnje stvari Sjedinjenih Država smatra se krajnjom arogancijom. Suprotstavljanje američkom mešanju u unutrašnje stvari tuđe države doživljava se kao drski izazov protiv demokratije i ljudskih prava.

Primeri američke perfidnosti, bogato ukrašeni lepom retorikom cvetaju po celom svetu. Obim članka ne dozvoljava potpuni prikaz geopolitičke istorije "demokratizatora". Važno je shvatiti da navedeni slučajevi američke retorike nisu izuzeci od pravila, slučajevi koji ne izlaze iz okvira ideologije, već, naprotiv, apsolutno paradigmatični , verbalni nestašluci na kojima počiva sama zgrada propagande.

Za kraj mali bakšiš:

Smrtnu kaznu izopačenih ubica smatraju manifestacijom arhaičnog varvarstva, ali se nimalo ne stide da bombarduju gradove sa nevinim stanovništvom - bombardovanje zarad demokratije. Uopšte, istorija američkog uriniranja je prepuna demagogije, laži, cinizma, licemerja i moralnog slepila. Amerika ne zna za Boga a stalno se kunu u istog i njegovu familiju. Možda su i u pravu za Gospoda Boga, ono, da ga nema. Da zaista postoji ne bi Amerikancima dozvolio da rade to što rade, ma ne bi ih ni stvorio!

Amerima su potrebni veliki zemljotresi a Rusima treba Velika Rusija!

Šone Ninin

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR