Prof. Diligenski kaže, da kao ’lošim đacima, našim ljudima morate hiljadu puta da ponovite da bi se nešto na kraju dobilo’ i zaključuje da sada plaćamo visoku cenu svega toga.
Širom Evrope, zemlje se polako zatvaraju, uvodi se policijski čas i zabrane kretanja tokom noći. U Španiji epidemija bukti, u Sloveniji se zatvaraju škole, vrtići, butici.
Vladimir Diligenski ističe da smo kulturološki takvi ljudi i da uvek ima bar pet do deset posto onih koji će uraditi suprotno od onog što se kaže. Ukazuje i da se nešto takvo ne može desiti u Japanu ili Nemačkoj, gde su ljudi mnogo disciplovaniji.
- Taj kulturološki faktor zaista igra glavnu ulogu. Vi znate da se u pojedinim zemljama kao što je Novi Zeland apsolutno pod kontrolom drži od samog početka epidemije - objašnjava neuropsihijatar i psihoterapeut Diligenski.
Smatra da bez obzira što se apeluje uvek ima jedan broj ljudi koji to neće izvršiti, uraditi i tu ne može mnogo da se promeni.
Opšti je utisak ipak, ocenjuje doktor, da neka brižnost velika i strah jenjava na neki način, jer nam je ovo neki treći tzv. vanredni sistem u koji ulazimo i pomalo nam je dosta svega.
- Tako da su ljudi manje opterećeni, imaju neko iskustvo i ipak će to u jednom trenutku proći tako da je to malo i rasterećenje. Međutim brojevi su neminovni, dolazi sve više i više pacijenata, biće puno sve - upozorava Diligenski.
Dodaje da je neizvesnost velika, i da ne znamo kada će sve ovo prestati, neki kažu 2024, neki na leto.
Savetuje stalne restriktivne mere, jer ljudi će i dalje praviti neke žurke. Zato stalno apelovati, više puta ponavljati na televiziji da se ljudi drže tih mera jer to je jedino što daje rezultate - distanca i maska.
’Biti na respiratoru nije naivna priča’
Doktor navodi da u bolnici ’Dragiša Mišović’ imaju konsultativnu službu koja obilazi pacijente kojima je potrebna psihološka pomoć, kao i organizovanu službu koja pomaže zaposlenima, prvenstveno sestrama, jer je dolazilo do vrlo teških situacija.
- Kada neko umre u smeni ko je veoma mlad, sestra koja je emotivno veoma uložila da pokuša ga spasi da ne umre, ne može da dođe sebi, dešavalo se da počinje da povraća i tu su neophodne te psihijatrijske intervencije - iskustva su doktora Diligenskog.
Veruje i da su sadašnji slučajevi ipak nešto manjeg intenziteta u odnosu na ono što su prošli.
Ističe i da imaju dosta iskustva s onima koji su već preležali koronu. Pacijenti imaju posle toga intenzivne glavobolje, anksioznost, dobiju panični poremećaj, depresivnost, iz razloga što su bili u bliskom kontaktu sa smrću.
- Biti na respiratoru nije uopšte naivna priča, pacijenti budu uspavani za to vreme, odjedanput se probude s novim nekim činjenicama. Neki su odbijali respirator i tako umrli, znam nekoliko slučajeva. Posledice su malo dugoročnije, uvek je problem sa srčanom akcijom, česta je komplikacija i encefalitist, znači dobijate i zapaljenje mozga a sa tim dobijate i razne posledice - upozorio je Diligenski.
Naglasio je da je povećan je broj suicida, i da to najviše pokazuju američki podaci gde je povišena stopa. Anksioznost je povećana za 30-40 procenata, depresivnost 50, pokušaj suicida i realizacije za oko 35 odsto.
Diligenski posebno naglašava da bi trebalo obratiti pažnju i na jedan nemedicinski faktor a to je gubitak posla.
Takođe, upozorava i da pomeranje časovnika veoma utiče na naše ponašanje, ubacuje nas u anksioznost, depresivnost, a i procenat infarktnog stanja je daleko veći.
(Glas javnosti/Telegraf)