Nije bio ni miran, ni krotak, ni blag kao patrijarh Pavle. Kad bi ga upitali o tome, imao je spreman odgovor:
- E, pa… Bog stvori Pavla i razbi kalup!
Oni koji su ga poznavali kažu: da bi se bolje razumela njegova ličnost možda bi trebalo prvo pomenuti da je sa kamena. I kao takav oblikovan. Brz, žustar, nekad bi i sekao rečju.
Viđen je bio kao najverovatniji naslednik patrijarha Pavla. Ipak je ostao na tronu Cetinjskih Mitropolita, gde je dao najveći doprinos u obnovi crkvenog života.
Došao je u Crnu Goru u devedesetim, ratnim godinama, a SPC je na tom prostoru bila u haosu. Tog 30. Decembra 1990. godine Mitropolija je imala desetak mantija, ukupno svešteničkih i monaških.
Sagradio je i obnovio više od 600 crkava i manastira na prostoru gde živi stanovništva otprilike koliko u trećini šireg područja Beograda.
U privatnom životu bio je kompleksna ličnost. Pored ogromnog obrazovanja stečenog širom Evrope, doktorata iz teologije koji je odbranio u Atini, studija u Rimu, predavanja na institutu Sv. Sergija u Parizu, vrsnog poznavanja filozofije i književnosti, mitropolit je bio čovek koji je voleo da - zapeva uz gusle.
U Crnoj Gori su mu neprestano prilazili ljudi, često šaptali nešto na uvo. Davali pisamce. Kažu da bi uveče čitao to što tokom dana stavi u džep.
(Glas javnosti/Blic)