Marija Đurković je odrasla na točkovima očevog kamiona. Već četiri godine, kabina teretnjaka joj je radno mesto.
- Moj put je od malena već nekako bio jasan, imam položeno za profesionalne kategorije od svoje 22. godine, vozim kamione sa poluprikolicom i prikolicom, čak imam položeno i za autobus, tako da mogu da vozim sve sem aviona - smeje se ona.
Foto: privatna arhiva
Radi u domaćem transportu i uglavnom prevozi komercijalnu ili paletnu robu, kao i kamen, pesak, šljunak.
- Najvažnija je ljubav, jer ako čovek ide srećan na posao, onda može da uradi apsolutno sve - rekla je Marija.
Između ispita na fakultetu, Marija se odmara za volanom. Osim cilja, mnogo joj je važniji i lepši put do njega.
- Drugi budu poprilično iznenađeni, a nekada to budem i ja, s obzirom na to da dimenzije vučnog vozila sa poluprikolicom budu jako velike, imamo do 40 tona, sve zajedno i skoro 20 metara dužine. Smatram da se profesionalni vozači, bez obzira na to da li su muškarci ili žene, susreću sa različitim predrasudama u ovom poslu, i sa različitim izazovima, smatram da je ovaj posao jako bitan, jer da nema transporta, ne bi bilo ni privrede - kaže Marija.
Ističe da joj je kao profesionalnom vozaču veoma važna bezbednost i poziva sve da vode računa o brzini, upotrebi alkohola i telefona tokom vožnje.
- Mi smo mnogo duži, nama je zaustavni put mnogo duži, treba nam više vremena, a bezbednost je jedan faktor koji je jako bitan, život nema cenu, život je samo jedan i treba ga ceniti - ističe ova devojka.
Posle svake vožnje Marija opere i pregleda kamion. Uz posao, upoznala je Srbiju, ali i mnoge dobre ljude. U svakom delu zemlje, ponosno kaže, ima s kim da popije kafu.
Glas javnosti